Život u stranoj zemlji može predstavljati izazove i umor, često praćen osjećajem čežnje za domom. Ipak, postoje slučajevi u kojima pojedinci koji su dulje vrijeme boravili u inozemstvu usvajaju običaje i način razmišljanja zemlje domaćina.
Ove osobe su sklone iznositi svoja iskustva, posebno ističući razloge koji ih obeshrabruju da se vrate u zemlju porijekla. U okviru grupe “Srbi u Frankfurtu i okolini” Srbin po imenu Rade podijelio je priču svoje prijateljice Karmen. Karmen je, potaknuta objavom žene po imenu Aleksija, progovorila o razlozima zašto živi u Njemačkoj i zašto vjeruje da je to jedna od najboljih zemalja za život, barem po njenom mišljenju. Njemačka kultura cijeni autentičnost prošlosti bez ikakvih uljepšavanja.
Više od tri desetljeća živim u naciji kojoj je prioritet jedinstvo kroz gospodarsku suradnju, kulturni napredak, multikulturalizam, egalitarizam, umjetničko obogaćivanje i, iznad svega, očuvanje ljudskih prava. Njemačka se, poput mnogih bogatih europskih zemalja, može pohvaliti raznolikom populacijom koja se sastoji od pojedinaca iz bezbrojnih nacija, što je rezultiralo tapiserijom jezika koji se čuju na njezinim ulicama. Sa populacijom od približno 85 milijuna, ova zemlja obuhvaća više od 170 različitih nacionalnosti. U ovom narodu prošlost se ne romantizira, nego istina ostaje nepogrešivo jasna. Važno je napomenuti da čak i praunuci osjećaju sram zbog djela koja su počinili njihovi preci tijekom Drugog svjetskog rata.
Ne zaboravimo da se ne spominje “ugledna operna kuća u Dresdenu uništena savezničkim bombardiranjem, niti potpuna devastacija Leipziga i Berlina”. Umjesto toga, fokus je na priznavanju zločina koje su počinili isključivo njemački nacisti, koji su poslušno slijedili prezrenog austrijskog vođu Hitlera. Njihovi zli postupci utjecali su ne samo na njihove građane, već i na njihove sunarodnjake, Židove i židovske zajednice širom svijeta, ostavljajući trajan utjecaj na cijeli svijet. Kroz povijest ovog naroda dogodile su se brojne revolucije. Od 1919. godine žene u ovoj zemlji imaju pravo glasa s navršenih 20 godina. To je izjava koju sam čula bezbroj puta, ne samo o Nijemcima nego i o građanima drugih modernih naroda. Uobičajeni refren je da su “Nijemci neuki, bezosjećajni i da im nedostaje ista ljubav prema djeci kao toplijim narodima”.
Zanimljivo je da ovi komentari često dolaze od pojedinaca koji su emigrirali iz zemalja pogođenih domaćim siromaštvom, bijedom i korupcijom. Vrijedi napomenuti da u njihovim domovinama silovanje prolazi nekažnjeno, ženama nedostaje ista razina zaštite kao u Njemačkoj, a nečije znanje i kvalifikacije zasjenjene su političkim i obiteljskim vezama. Nasuprot tome, u Njemačkoj i drugim zemljama poput Austrije, Norveške, Velike Britanije i Francuske diplome se stječu napornim radom i predanošću. Muzeji nisu posebno naklonjeni stanovnicima sela. Često se raspitujem što točno čekaju živeći u zemljama poput Njemačke gdje ih čeka njihova vlastita zemlja, pozivajući ih da se vrate. Riječ je, naravno, o slobodi i pravima, o boravku u uređenoj i prosperitetnoj naciji u kojoj se ta prava njeguju, naciji koja svoje stvaranje duguje “budalastim” Nijemcima.
Ti pojedinci nikada nisu imali priliku svjedočiti sjaju Njemačke, nesvjesni njene bogate povijesti ili veličanstvenih dvoraca koji privlače milijune turista iz cijeloga svijeta. Jedan od takvih je dvorac Eltz koji datira iz 12. stoljeća ili očaravajući dvorac Neuschwanstein, upravo onaj dvorac koji je inspirirao Walta Disneya i postao simbol u njegovim filmovima. Regija Rhein-Main može se pohvaliti najvećom koncentracijom dvoraca i tvrđava u cijeloj Europi. Međutim, on nije svjestan koliko će to utjecati na naše selo. Ne zna ništa o muzeju Beethoven House, koji je velikodušno financirao, niti o njegovoj podršci muzeju Senckenberg u Frankfurtu. Ti pojedinci nikad nisu odvojili vrijeme za istraživanje Heidelberga, s njegovim veličanstvenim parkovima ukrašenim rijetkim cvijećem i drvećem iz cijeloga svijeta, ili posjet muzejima poput Senckenberga koji prikazuju cjelokupnu svjetsku povijest.
Također su zanemarili posjetiti muzeje posvećene pomorstvu, automobilima, strojevima i drugim važnim aspektima našeg društva. Nadalje, propustili su prepoznati važnost posjeta koncentracijskim logorima, koji služe kao svečani podsjetnik na zločine koji su tamo počinjeni, pružajući vrijedan uvid u živote onih koji su stradali. Izložbe, razne sajmove i knjige ti su pojedinci također zanemarili, propuštajući priliku doživjeti najveći međunarodni sajam knjiga na svijetu koji se održava u Frankfurtu svakog listopada, gdje se svake godine ističe druga država, predstavljajući svoju literaturu i autore. Za one koji imaju strast za istraživanjem, Njemačka nudi široku lepezu destinacija za zadovoljenje njihove žudnje za putovanjem. Od slikovitog Sjevernog mora u blizini Cuxhavena do poznatog Ostseea, pa čak i legendarne Schwarzwald u Bayernu, zemlja se može pohvaliti obiljem zadivljujućih mjesta za posjetiti. Trebale bi godine da u potpunosti iskusite sve što Njemačka nudi. Unatoč tome, Nijemci su poznati po svojoj skromnosti i nikada ne tvrde da je njihova zemlja najljepša. Umjesto toga, prihvaćaju svoj status strasnih putnika, neprestano nastojeći cijeniti ljepotu drugih nacija.
Veliku radost nalazim u činjenici da su moja djeca došla na ovaj svijet baš na ovom mjestu. Vrhunac postignuća za strance koji su pobjegli od siromaštva i tame u svojim domovinama je njihovo godišnje putovanje natrag u svoje selo, naoružani eurima, kako bi pokazali svoj uspjeh svojim sunarodnjacima koji su nesigurni u svoju budućnost. Uistinu je zapanjujuće svjedočiti razmjerima njihovog trijumfa u “glupoj njemačkoj” zemlji. Ova razina gluposti je bez premca. Međutim, vrhunac licemjerja i prijevare doseže se kada se pokušava opravdati Putina i njegov rat. Ovo predstavlja vrhunac idiotizma i licemjerja. Ne može niže potonuti. Vrijedno je napomenuti da nitko od ovih pojedinaca nikada ne bi razmišljao o preseljenju istočno od Njemačke, a kamoli Rusije. Neizmjerno sam sretan i oduševljen činjenicom da su moja djeca rođena u ovoj zemlji i s ponosom je nazivaju svojom domovinom. Za mene je to domovina po izboru koja je savršeno usklađena s mojim vrijednostima i načinom razmišljanja.
Od načina razmišljanja do raznih drugih aspekata, odgovara mi na sve zamislive načine. Nikada, ni pod kojim okolnostima, ne bih razmišljao o odlasku iz ove zemlje, jer bi gubitak u svakom aspektu mog života bio nemjerljiv. Možda nije savršena, budući da je savršenstvo nedostižno bilo gdje, ali stoji kao jedna od najboljih nacija na svijetu, koja neprestano teži poboljšanju. Ljubav prema zemlji i osjećaj pripadnosti nisu proizvoljni; proizlaze iz slobode, prava i mira koje nudi, vrijednosti koje zaslužuju najveće poštovanje. Moja najjača veza s ovom zemljom leži u mom dubokom razumijevanju i uvažavanju njenog Ustavnog zakona. Ta me veza drži ovdje ukorijenjenom. Bez svesrdne podrške svakom paragrafu ovog zakona, uključujući neovisnost pravosuđa i propise o glasovanju, ne bih odabrao živjeti u ovoj zemlji niti jedan dan. Osim toga, aktivno pratim provedbu naprednijih zakona, od kojih su neki već usvojeni u skandinavskim zemljama. Ovo je primjer snage nacije – njezine sposobnosti da bude napredna, dobro organizirana i neprestano teži poboljšanju dok je otvorena za učenje od drugih. Zbog toga sam izabrao Njemačku za svoj dom, odluka temeljena i na racionalnosti i na emocijama.
Za mene je primarna domovina gdje god su mi djeca. Svaka zemlja ima svoju jedinstvenu ljepotu, a ja duboko cijenim sve njih, posebno one iz kojih vučem korijene ili sam odgojen; moja ljubav prema njima je različita, s različitim osobnim vezama. Međutim, nemam želju stalno boraviti ni u jednom od njih. Izražavajući zahvalnost na čitanosti, objavom na Fejsbuk stranici „Srbi u Frankfurtu i okolini“ prepoznata je Aleksijina motivacija kao pokretačka snaga njenog stvaranja.
