Semir Hadžić je odrastao u dječijem domu Bjelave a i dalje se suočava sa preprekama
stereotipa i diskriminacije.
U takdim ustanovama izazovi su usmjereni prema djeci bez roditeljskog staranja.
Po smješttaju u dom za staranje djece bez roditeljskog staranja Semir je rastao i
sticao obrazovanje u sklopu ustanove.
Dobio je ime i prezime majke.
Saznao je da ima brata sa majčine strane i dvije sestre sa očeve strane.
Ne poznaje ih a kada je napunio osamnaest godina imao je želju da se sastane sa majkom.
Želja mu se i ostvarila a majka je izrazila želju za susretom.
Semir kaže kako sa malo kajanja razmišlja o trenutku kada je shvatio da su
ga prevarile neiskrene suze, neiskreni osmijeh i zagrljaj.
Poslije susreta sa majkom otkrio je da su njene suze neiskrene kao i umjetna
emosina koja je pokazana.
