📍 Iz srca Šumadije – dolazi priča koja nadmašuje fikciju
U mirnom selu Obrež, nadomak Varvarina, živi Zoran Brkić – čovjek osebujne životne filozofije, britkog uma i još britkijeg humora. Dok većina ljudi razmišlja o kraju života s dozom ozbiljnosti i straha, Zoran je odlučio da se tome nasmije u lice – doslovno. 🧠💬
Njegova ideja? Podignuti sebi spomenik dok je još živ. Ne jedan – već deset grobnih parcela! Od toga, jednu već aktivno koristi kao – oglasnu tablu za dokumentovanje vlastitog života.
🪧 „Humoristički spomenik“ – životna autobiografija u kamenu
Zoranov „humoristički spomenik“ nalazi se na seoskom groblju i ne možete ga proći a da se ne nasmijete – ili barem ne zastanete. Na njemu su ugravirane slike iz različitih perioda života: s učiteljicom, s drugaricama, bivšim djevojkama – uz simpatične i ironične opise svakog poglavlja njegovog života.
„Ljudi se krste, smiju, pa i slikaju. Meni to nimalo ne smeta – želim da ostane dokumentovano kako sam živio. Kad već svi pričaju o nama kad nas više nema – ja sam odlučio da ispričam sam svoju priču, dok još mogu“, kaže Zoran kroz smijeh. 😂
📅 Smrt po planu – 2057. godina?
Još jedan detalj koji ne prolazi nezapaženo jeste datum smrti koji je Zoran ugravirao na svom spomeniku – 2057. godina. Ako uzmemo u obzir da je rođen 1956, to znači da je sebi „zakazao“ život do 101. godine! 🧓🎯
„Zašao jesam u godine, ali osjećam se vitalno. Želim da se oženim, da dobijem djecu. Ako Bog da – možda i nekoliko!“, otvoreno govori Brkić.
Njegova želja za ljubavlju i porodicom nije umanjena godinama. Štaviše, Zoran kaže da je spreman za brak – ali da bi volio da pronađe mlađu suprugu. 👫
📜 Ko je zapravo Zoran Brkić?
Na svom spomeniku opisao se kao:
„Inženjer organizacionih nauka, planer, filozof i glumac u pokušaju.“
Njegova životna biografija uklesana je na granitu, ali njegova energija je sve samo ne statična. Osim što je rezervisao dvije „večite kuće“, treću ostavlja za buduću životnu saputnicu koju još traži. 💌
Njegov projekt nije samo bizarna zanimacija – već i oblik kreativnog izražavanja. Kroz humor i ironiju, Zoran zapravo priča priču o sebi, o selu, o vremenu u kojem živi. I to radi s tolikom autentičnošću da izaziva istovremeno i osmijeh i poštovanje.
🧠 Između ironije i istine: Život običnog čovjeka – neobično ispričan
Zoran ne pokušava da šokira – on pokušava da živi iskreno. I da ostavi trag.
U društvu koje često gura starije ljude u zaborav, on se – doslovno – urezuje u kamen, na svom grobu, kao spomenik humoru, otpornosti i originalnosti jednog „malog čovjeka“ s velikim idejama. Njegova „oglasna tabla“ tako postaje kronika vremena, mjesta i mentaliteta. 📖
💬 Poruka budućoj supruzi (i svijetu)
Zoranova iskrena želja da pronađe partnerku, dobije djecu i ostavi nešto više iza sebe, nadilazi granice komedije. U njegovoj priči ima dubine, gorčine, lucidnosti i želje da život ne prođe nezabilježen. On je antiteza modernom zaboravu – jedan čovjek, jedno selo, deset parcela i mnogo priče u svakoj.
„Kad me više ne bude, neće trebati da se piše – sve već piše“, kaže kroz osmijeh.
🪦 I šta reći na kraju?
Zoran Brkić je neobičan, istinit podsjetnik da je život ono što od njega napravimo – a ponekad to uključuje i da sebi podignemo spomenik dok još hodamo svijetom. I dok mnogi planiraju penziju, Zoran planira porodicu, treću grobnicu i još mnogo priče.
I možda najvažnije: ne traži ništa – osim nekog ko će pročitati ono što je uklesao, nasmijati se i reći – ovaj čovjek je znao živjeti. 💙
