Priča o ženi koja je izabrala ljubav umjesto lagodnog života – Mušfika, posljednja supruga osmanskog sultana Abdula Hamida II, ušla je u historiju ne samo zbog svoje ljepote i položaja, nego i zbog nepokolebljive odanosti. Njena sudbina, protkana luksuzom, izgnanstvom, siromaštvom i samoćom, svjedoči o tome da istinska ljubav i odanost ne poznaju kompromis.
Od Ajše do Mušfike – put ka srcu sultana 💎
Rođena kao Ajše, djevojčica svijetlih očiju i plave kose, stigla je još u djetinjstvu u raskošne odaje dvorske palate.
Odrastala je među svilenim prekrivačima, mahagonijskim namještajem i mirisom ruža iz haremskih vrtova. Svaka djevojčica u haremu imala je tri lične sluškinje, a dani su joj prolazili u učenju čitanja, sviranja, izradi vezova od zlatnih niti i usvajanju dvorskog bontona. Svijet izvan visokih zidina bio je za nju tek nejasna, daleka priča.
Kada je napunila četrnaest godina, sultan Abdul Hamid II primijetio je njenu ljepotu. Ubrzo je premještena u njegovu ličnu palatu i dobila ime Mušfika – što znači saosjećajna. Ime joj je savršeno pristajalo.
Ljubav koja je izdvojila iz mase 💖
Sa devetnaest godina, Mušfika se udala za sultana, tada 26 godina starijeg od nje. Postala je njegova četvrta supruga, ali i ona koja će zauzeti posebno mjesto u njegovom srcu.
Bila je jedina žena koja je svakodnevno objedovala sa sultanom, dok su ostale žene harema viđale vladara samo na njegov poziv. U dugim satima provedenim zajedno, dijelili su i razgovore i tišinu. No, život u haremu imao je svoju cijenu – sloboda je bila ograničena, a sultanova ljubomora značila je da čak ni muške sluge nisu smjele pogledati njegove žene.
Ubrzo je rodila kćerku Ajšu. Iako je život bio u obilju, Mušfika je bila svjesna da su zlatne rešetke ipak rešetke. Dane je ispunjavala učenjem Kur’ana, rukotvorinama i dvorskim obavezama.
Pad carstva i izgnanstvo 🕊️
Godine 1909. sve se promijenilo. Mladi Turci izveli su državni udar, svrgnuvši Abdula Hamida II s prijestolja. Mušfika je bez oklijevanja pošla u izgnanstvo sa suprugom.
Brinula je o njemu do najsitnijih detalja – provjeravala svaki obrok i piće, bojeći se trovanja. Po povratku u Istanbul, smješteni su u kućni pritvor u palati Bejlerbeji, daleko od sjaja koji su nekad poznavali.
Udovica u zemlji koju nije htjela napustiti 🌙
Sultan je preminuo 1918. godine, a Mušfika se našla u siromaštvu. Godine 1924. nova vlast protjerala je članove osmanske dinastije. Njena kćerka Ajša otišla je u Francusku, ali Mušfika je ostala. Odbila je sve pozive da napusti Tursku, uvjerena da bi njen pokojni suprug bio ljubomoran da je vidi s drugim muškarcima.
Živjela je u skromnoj kući u istanbulskoj četvrti Serendžibej, preživljavajući od državne pomoći od 200 lira mjesečno, što nije bilo dovoljno za dostojanstven život. Dani su joj prolazili u tišini, u sjećanjima na život koji više nije postojao.
Kratki povratak porodičnoj toplini 🕯️
Tek 1952. godine, kada se Ajša vratila u Tursku, majka i kćerka su ponovo bile zajedno. To je bio posljednji period istinske sreće za Mušfiku – nekoliko godina porodične bliskosti i zajedničkih trenutaka. Nažalost, 1960. Ajša je preminula, a gubitak jedinog djeteta slomio je Mušfiku. Samo godinu kasnije, i ona je preminula od upale pluća.
Žena koja je ostala vjerna do kraja 💐
Život Mušfike bio je put od luksuznog djetinjstva, preko položaja voljene supruge sultana, pa do godina siromaštva i potpunog povlačenja iz javnosti. Mogla je izabrati udobnost, otići u inostranstvo i započeti novi život – ali nije.
Ostala je vjerna svom imenu i uspomeni na čovjeka kojeg je voljela.
U historiji je zapamćena ne samo kao supruga posljednjeg apsolutnog vladara Osmanskog carstva, nego i kao simbol dosljednosti, odanosti i dostojanstva.
13 thoughts on “Mušfika – Posljednja ljubav sultana Abdula Hamida II i žena koja nikada nije izdala, zatvorila se u 4 zida 37 godina”
Comments are closed.