Prije nekoliko dana vratio sam se sa Sardinije, otoka koji me potpuno očarao kontrastima i pričama koje ne stanu ni u jednu razglednicu. 🌊✨
Da, more i bijele plaže jesu čudo, ali ono što mi je najviše urezalo sjećanje nalazi se daleko od obale – u srcu otoka, među planinama i selima koja skrivaju lice Sardinije o kojem se rijetko piše.
Susret s muralom koji oduzima dah
U Olieni, malom planinskom gradiću, na zidu jedne stare kuće dočekala nas je starica u crnini – ali ne uživo, nego naslikana na muralu. U rukama je držala pušku. Prizor je bio šokantan i snažan u isto vrijeme. Na prvi pogled prijetnja, a zapravo – simbol zaštite, dostojanstva i ženske snage.
Heroine koje nisu plakale, nego gradile
Recepcionar u hotelu odmah nam je objasnio: “One nisu simbol tuge, nego snage. Bez njih Sardinija ne bi opstala.”
Dok su muškarci odlazili u rat ili u potragu za poslom, žene su obrađivale zemlju, odgajale djecu, čuvale stoku i držale porodicu na okupu. Crne bake postale su stub zajednice. Njihova odjeća – duga crna nošnja i marama – od simbola žalosti prerasla je u znak čvrstoće i prkosa.
Zidovi pričaju priče
U restoranima, kafićima i hotelima unutrašnjosti otoka slike tih žena vise na zidovima poput čuvarica prostora. Nisu samo ukras. One podsjećaju svakog putnika da se nalazi na zemlji koju su generacijama nosile na svojim leđima upravo one – žene u crnom.
Sardinija im odaje počast
Ulični murali, fotografije u okvirima, slike u seoskim kućama – sve govori isto: crne bake nikada neće biti prepuštene zaboravu. Njihov pogled i danas lebdi nad trgom, dok djeca poslužuju kafu, starci sjede u hladu, a putnici pokušavaju razumjeti kako se život na ovom otoku održavao stoljećima.
Sardinija slavi more, sunce i vino, ali pravi simbol njenog identiteta nisu luksuzna ljetovališta – nego crne bake, tihe junakinje koje su postale legenda.
