Stanovnici istočne Srbije i dalje šapuću o događaju koji je prije više od decenije zaledio krv mnogima. Bilo je to ljeto 2011. godine kada su dva brata i njihova sestra odlučili prekinuti dosadu na način koji je više ličio na scenu iz horor filma nego na bezazlenu šalu.
Njihova ideja bila je inspirisana lokalnom legendom – sablasnom mladenkom, duhom koji, kako se pričalo, noću luta putevima između Zaječara i Bora. Ono što je trebalo biti obična šala, pretvorilo se u događaj o kojem se priča i danas.
👻 Noć kada je legenda ponovo oživjela
Jedan od braće obukao je bijelu vjenčanicu, uzeo bidermajer, i po mraku se pojavljivao na novoizgrađenom autoputu. Usred noći, na pustom putu, stajala je žena u bijelom. Vozači su naglo kočili, zbunjeni i preplašeni. Dok su njih dvoje posmatrali iz prikrajka, kamere su bilježile svaki trenutak – kao da snimaju nastavak nekog narodnog horora.
Njihov cilj nije bio pljačka ni prevara.
Željeli su izazvati jezu i objaviti snimke na internetu.
Ali stvari su izmakle kontroli.
🚨 Panika, policija i „duh u vjenčanici“

Ubrzo su vozači počeli prijavljivati sablasnu pojavu. Glasine su se širile brže od vjetra. Priča o „duhu u vjenčanici“ stigla je i do medija, a ubrzo se oglasio i tadašnji ministar policije. Autoput, simbol napretka, preko noći je postao mjesto straha i panike.
Potraga za „duhom“ trajala je danima, dok troje mladih nije otkriveno i uhapšeno. Iako zakonski nisu počinili težak prekršaj – jer su „samo autostopirali“ – njihov performans je uzdrmao cijelu regiju.
Ali ono što je uslijedilo bilo je mnogo dublje od dječije šale. Jer legenda o sablasnoj mladenki postojala je mnogo prije njih.
💀 Legenda o ženi u bijelom
U okolini Zaječara i sela Koprivnica, priče o ženi u bijelom prenose se s koljena na koljeno. Stari ljudi i danas tvrde da se nakon zalaska sunca tamo ne prolazi bez razloga.
Postoje dvije najpoznatije verzije legende:
-
🕯️ Mladenka koja je poginula u automobilu na dan svadbe, tokom medenog mjeseca.
-
💔 Nevjesta koja je sebi oduzela život nakon što je ostavljena pred oltarom.
Bez obzira na verziju, priča uvijek završava isto – njen duh se vraća na mjesto nesreće, stopira vozače i nestaje bez traga.
🌫️ Svjedoci koji tvrde da su je vidjeli

Kroz godine, mnogi su tvrdili da su je susreli.
Najpoznatiji slučaj dogodio se sredinom devedesetih.
Muškarac iz Negotina vraćao se kući kasno noću, kroz gustu maglu. Na cesti je stajala djevojka u bijelom, tiha i blijeda, s pogledom koji je probijao mrak.
Zaustavio se i ponudio joj prevoz. Nije rekla mnogo – samo adresu. Došli su do kuće u tišini. Kad je stigao, okrenuo se – a ona je nestala. Na zadnjem sjedištu ostala je njena jakna.
Sljedećeg jutra otišao je na adresu koju je pomenula. Otvorila mu je starija žena, uplakana, i izgovorila riječi koje su mu zaledile krv:
“Djevojka koju ste vozili… bila je moja kćerka. Umrla je prije sedam godina.”
Jakna je ostala kao jedini dokaz. A on – sa teretom koji nikada nije skinuo.
🕯️ Mjesto gdje se miješaju java i san
Ovakve priče nisu samo puka mašta. One su spoj tuge, gubitka i nade da smrt nije kraj. Na Balkanu, gdje svaka dolina ima svoje legende, granica između stvarnog i nestvarnog je tanka poput magle.

Priče o sablasnoj mladenki pričaju o tome koliko duboko ljudska duša pamti bol. Možda je to samo legenda – ali možda i upozorenje da neke tuge nikada ne nestanu, samo promijene oblik.
🌕 Strah koji traje decenijama
I danas, mnogi vozači izbjegavaju prolazak autoputem Zaječar–Bor u kasnim satima. Neki tvrde da su vidjeli bijelu siluetu pored puta. Drugi kažu da su osjetili hladan dah u autu, iako su bili sami.
Lokalni portali, novinari i istraživači natprirodnog i dalje istražuju fenomen. I svaki novi izvještaj samo produbljuje misteriju.
💫 Mit koji odbija da umre
Možda je sve počelo kao neslana šala troje mladih.
Možda kao tužna priča o izgubljenoj ljubavi.
Ali danas, sablasna mladenka nije samo legenda – ona je simbol između svjetova. Dio narodne mitologije koji se ne zaboravlja.
Svako mjesto ima svoje tajne.
A neke priče nikada ne umiru.
Jer uvijek postoji neko ko vjeruje da je s druge strane puta – još neko, tko nas promatra u tišini noći.

