Ljubica Adžović — ime koje mnogi pamte, ali malo ko zaista poznaje. Nepismena Romkinja iz Skoplja, majka devetero djece, žena koja je gatala po plažama Sutomora da prehrani njih 11 — a koju je sudbina preko noći podigla iz siromaštva i anonimnosti, ravno na crveni tepih Kanskog festivala. Njena priča zvuči kao filmski scenario, i to onaj najnevjerovatniji. Ali Ljubicin životni put bio je daleko dramatičniji, teži i istinitiji od bilo kojeg filma.
I dok je javnost često vidjela samo simpatičnu, glasnu i harizmatičnu baku iz Kusturičinih filmova, iza kamera postojala je sasvim druga žena – borac, stub porodice, žrtva sistema, ali i autentičan talenat kakav se rađa jednom u generaciji.
🌟 Put od siromaštva do velikog platna
Ljubica je živjela skromno u romskom naselju Zaograd, u blizini Sutomora. U kući od par prostorija, okružena djecom koja su trčkarala svuda oko nje, zarađivala je čitav život istim načinom – gledanjem u karte sudbine. Na plaži, ispod suncobrana i među turistima, hranila je porodicu svojih desetak članova, boreći se svakim danom da im obezbijedi ono najosnovnije.
I baš tako, u toj svakodnevici, ugledao ju je Emir Kusturica.
Vidjevši je prvi put, osjetio je da pred sobom ima ženu nevjerovatne energije — nesvjesnu glumicu, rođenu za kameru. Bez ikakvog školovanja, bez ikakve pripreme, Ljubica je imala ono što se ne može naučiti: instinkt, prirodnost i životnu istinu koju je nosila u pogledu i glasu.
🎬 Uloga koja ju je lansirala među zvijezde
Prvi put se pojavila u filmu Dom za vješanje (1988), u ulozi babe Hatidže. Iako naturščik, Ljubica je pred kamerom djelovala kao da je cijeli život provela na sceni. Njena izvedba bila je toliko snažna, toliko sirova i životna, da je odmah osvojila publiku i kritiku.
Upravo zahvaljujući toj ulozi, Ljubica se našla tamo gdje sigurno nikada nije sanjala da će biti — na Festivalu u Kanu. Jedna obična žena iz Crne Gore, nepismena gatara iz naselja, prošetala je crvenim tepihom svjetske filmske elite.
Za nju je to bilo čudo, za filmski svijet otkrovenje, a za publiku – ljubav na prvi pogled.
🐱 “Crna mačka, bijeli mačor” – uloga koja je postala legendarna
Njena saradnja s Kusturicom nastavila se i kasnije. U filmu Crna mačka, bijeli mačor (1998), Ljubica je briljirala kao baba Sujka.
Lik snažne, duhovite, ponešto prkosne žene koja drži cijelu porodicu pod kontrolom bio je savršeno krojen za nju.
Publika ju je obožavala, a filmski svijet konačno je shvatio da pred sobom ima nešto mnogo više od naturščika — imao je glumački dragulj, autentičnu pojavu, rijetku i neponovljivu.
Tokom snimanja, posebno se zbližila s glumicom Brankom Katić, koju je zvala „pravom unukom“. Njihov odnos postao je topao i iskren, premošćujući godine, status i slavne titule.
🌍 Ponude iz inostranstva – i veliki NE
Nakon uspjeha u filmovima, Ljubici su stizale brojne ponude iz inostranstva, posebno iz Njemačke. Ali ona je sve odbila.
Razlog je bio jednostavan, ali dubok:
“Glumim samo za Kusturicu.”
Vjerovala je samo njemu, a samo uz njega je osjećala da može biti ono što jeste – istinita, slobodna, svoja.
Ljubica nikada nije ganjala slavu. Nije učila tekstove iz knjiga, nije maštala o holivudskim ulogama.
Ona je glumila srcem – i to samo kad je vjerovala reditelju koji ju je iz naroda podigao do zvijezda.
👶 Porodica – njena najveća bitka i ljubav
Tokom života rodila je devetero djece.
Koliko je imala unučadi i praunučadi – nikada nije znala.
Jednom je rekla:
“Pa ko bi to sve popamtio… ali ih sve volim, svima dam koliko mogu.”
Sve što je radila – gatala, glumila, putovala – radila je zbog jedne stvari: da prehrani svoju veliku porodicu.
Jedanaest gladnih usta, bez sigurnog posla, bez države koja pomaže – samo njene ruke, njen glas i karta sudbine u rukama.
🇫🇷 Posljednje godine, strahovi i borbe
Pred kraj života, Ljubica se selila između Francuske i Švedske.
Godine 2001. tražila je politički azil u Francuskoj, navodeći da se plaši crnogorske mafije.
Nije imala mira, ni sigurnosti, ali se ipak 2006. godine vratila u Crnu Goru, gdje je ubrzo preminula u 82. godini.
⚠️ Skandal koji nije zaslužila
Neposredno prije smrti, mediji su je teško povrijedili.
Greškom jednog novinara, objavljena je vijest da je navodno povezana s trgovinom djecom.
Agencija Tanjug prenijela je tu informaciju, izazvavši bijes porodice Adžović.
Naravno – priča je ubrzo demantovana.
Ali bol i sramota koja se sručila na ženu koja je cijeli život pošteno radila i borila se – ostali su kao sjenka njenih posljednjih dana.
Ljubica je time postala još jedna nevina žrtva nepažnje i brutalnosti medija.
🎥 Kusturicina posljednja poruka
Nakon njene smrti, Emir Kusturica javno je izrazio duboku tugu:
“Ljubica je bila talenat koji se rijetko rađa. Svaki kadar s njom bio je neponovljivo iskustvo. Dragulj koji se ne zaboravlja.”
I bio je u pravu.
Ljubica Adžović nije imala škole, bogatstva ni utjecaj.
Ali imala je dušu, energiju i talent koji se ne može naučiti.
Ona je živjela i glumila istinu – i zato će zauvijek ostati posebna.
⭐ Naslijeđe koje traje
Ljubica je bila mnogo više od glumice:
✨ gatara
✨ majka
✨ prijateljica
✨ inspiracija
✨ simbol nebrušenog talenta iz naroda
Njeno ime možda nije u svim filmskim enciklopedijama.
Ali je zato u srcima ljudi koji su gledali njene uloge, sreli je u Sutomoru ili je jednostavno voljeli preko ekrana.
I to je veća slava od bilo kakvog crvenog tepiha.
