Poslije smrti supruga starica se odlučila da ode da živi sa snahom i sinom i unukom.
Kako je vrijeme prolazilo njen su vid i sluh bivali sve lošiji a ruke su počele
da se tresu.
Kad god bi sjela da jede hrana bi joj ispadala na pod što je sina i snmahu nerviralo a nered je
bio svuda oko pa su je odvojili.
U jednom ćošku koji je pored ormara za metle postavili su sto kako bi sama jela.
Dok su sin i njegova porodica jeli ona ih je gledala sa očima punih suza.
Skoro da sa njom nisu ni razgovarali sem da je grde kada ispadne kašika ili viljuška.
Jedno veče prije same večere unuka se igrala sa kockama.
Pitali su je šta radi?
Unuka je rekla kako pravi sto za oca i majku kako bi mogli jesti u ćošku kada ona poraste.
Oboje su zanijemilio pogledali se i počeli plakati jer su postali svjesni koje zlo čine.
Vratili su staricu za sto i od tada je stalno jela sa njima za velikom stolom.
