Kada čovjek nema povjerenja u vlastite sposobnosti i ne prepoznaje vrijednost svog iskustva i znanja, može se zadovoljiti prizemnim, nezahtjevnim zanimanjem. Čineći to, on sam sebe lišava mogućnosti za rast i samousavršavanje, čineći se u konačnici beskorisnim. To se često događa u obliku slabo plaćenog, ali stabilnog posla, kojem mogu gravitirati oni s predispozicijom za financijsku nestabilnost.
To je osobito istinito u tvrtkama u državnom vlasništvu, gdje vlada jamči dosljednu plaću. Odabir rada u privatnoj tvrtki, s druge strane, sa sobom nosi mogućnost gubitka posla i financijske poteškoće. Kao rezultat toga, strah od promjene može odvratiti pojedince sa slabim mehanizmima suočavanja s rizikom i traženjem ispunjenijih i unosnijih karijera.
Malo je vjerojatno da će se pojedinci s razmišljanjem o siromaštvu baviti poduzetništvom, istraživati neiskorištena tržišta, tražiti daljnje obrazovanje kasnije u životu ili se preseliti na nova mjesta u potrazi za boljim prilikama.
Nisko samopouzdanje uobičajena je osobina povezana s ovim načinom razmišljanja, budući da se pojedinci mogu osjećati zarobljenima u poslovima koji ih ne ispunjavaju i nemaju pozitivnih iskustava u životu. Međutim, upravo ta iskustva, uključujući preuzimanje rizika i prihvaćanje promjena, izgrađuju samopouzdanje i poštovanje prema vlastitim sposobnostima.
Oni koji razmišljaju o siromaštvu ne prepoznaju da uspjeh i prosperitet dolaze onima koji aktivno teže i riskiraju kako bi postigli svoje ciljeve. Da bi se postigli značajni rezultati, potreban je dosljedan i uporan trud. Zamislite da primate primamljivu ponudu za posao koja obećava veću plaću i više raznolikih odgovornosti od vaše trenutne pozicije. Prihvaćanjem i prihvaćanjem takvih prilika možete nastaviti učiti i napredovati u svojoj karijeri.
