Od svih vrsta luka prasa ima najblaži nukuis jer nije ljuta, nema jak miris nema suza
kada je se siječe.
Najlakše se uzgaja i nijeosjetljiva na niske temperature.
Bere se od početka jeseni pa sve do kraja proljeća.
Nutritivno je bliska svojim rođacima ali ima više bjelančevina, beta karotena i vitamina C.
Sirova prasa je bogata manganom, željezom, folnom kiselinom i vitaminima C i B6.
Za razliku od crvenog i bijelog luka kod prase se koristi sve i to ne kao začin
već kao samostalno povrće.
Miris prase je specifičan pa je radi toga izbjegavaju a koristi se sve jer u
zelenim listovima ima više vitamina nego u bijelom dijelu.