Prema znanstvenicima sa Sveučilišta u Bristolu, budućnost novog superkontinenta na Zemlji izgleda sumorno s jačim sunčevim zračenjem, tektonskim procesima i češćim vulkanskim erupcijama. Studija objavljena u znanstvenom časopisu Nature Geoscience predstavlja prvi klimatski model daleke budućnosti koji je stvorilo superračunalo.
Model predviđa da će se sljedeće masovno izumiranje dogoditi za oko 250 milijuna godina, pri čemu će gotovo svi sisavci nestati zbog neviđenih vrućina.
Superkontinent će se pretvoriti u gotovo nenastanjivu zonu koju karakteriziraju visoke temperature, niska vlažnost i suhoća. Sve veći sjaj Sunca i emisije energije dodatno će pojačati toplinu.
Osim toga, tektonski procesi koji stvaraju superkontinente dovest će do češćih vulkanskih erupcija, ispuštajući velike količine ugljičnog dioksida u atmosferu, što će pogoršati globalno zatopljenje.
Dok su sisavci, uključujući ljude, u prošlosti preživjeli prilagođavajući se vremenskim ekstremima, poput krzna ili hibernacije na hladnoći, visoke temperature u budućnosti predstavljat će novi izazov.
Sisavci su evoluirali tako da podnose niske temperature kako bi preživjeli, ali njihova tolerancija na visoke temperature ostala je relativno konstantna.
Posljedično, dugotrajno izlaganje ekstremnoj vrućini puno je izazovnije i potencijalno nepodnošljivo. Ako bi se formirao novi superkontinent, to bi predstavljalo trostruku prijetnju: spajanje kontinenata, toplije sunce i povećani ugljični dioksid u atmosferi značajno bi povisili globalne temperature.
To bi rezultiralo neprijateljskim okolišem u kojem ne bi bilo izvora hrane i vode za sisavce. Temperature bi dosezale 40-50 stupnjeva, a dnevne bi temperature bile i veće. Nadalje, razina vlage u zraku bila bi odlučujući faktor u sudbini ljudi i mnogih drugih vrsta. Dr. Alexander Farnsworth, istraživač sa Sveučilišta u Bristolu, upozorava da bi se bez mogućnosti reguliranja tjelesne temperature putem znojenja, mi i druge vrste suočili s izumiranjem.
