“Beba koja je šokirala porodilište: Danas je simbol snage i ljepote različitosti”

Porodilišta su mjesta na kojima se svakog dana dešavaju prava mala čuda. Svaka beba nosi svoju priču, svaka majka svoje emocije, a osoblje koje svakodnevno radi s novorođenčadima naučeno je na razne situacije – od komplikacija do neočekivanih iznenađenja. Ipak, ono što se dogodilo jedne jesenje večeri u malom gradskom porodilištu ostavilo je sve bez riječi. Čak se i dežurna sestra, medicinska radnica s više od 25 godina iskustva, onesvijestila čim je vidjela bebu.

Majka, tada 29-godišnja Jelena iz okoline Valjeva, imala je mirnu i zdravu trudnoću. Svi pregledi su pokazivali da je beba uredna, da nema komplikacija i da će sve proći u najboljem redu. Termin porođaja bio je početkom oktobra, i sve je ukazivalo na to da će na svijet doći zdrava djevojčica, kako su pokazali i prenatalni testovi.

Ali sudbina je, izgleda, imala drugačiji plan.

Trenutak koji niko nije očekivao

Kad su počeli prvi trudovi, Jelena je bila smirena. Njen suprug i porodica su je dopratili u bolnicu, a osoblje ju je pripremilo za prirodan porođaj. Porod je tekao uobičajeno, bez komplikacija, sve dok beba nije izašla.

U tom trenutku, dežurna babica, koja je do tada bila mirna i sabrana, odjednom se trznula, problijedila i – srušila se na pod. Ljekari i osoblje u sali ostali su zatečeni, jer se nešto slično nikad prije nije dogodilo. Istovremeno, majka je panično pitala šta nije u redu.

A onda su joj rekli – beba je rođena s veoma rijetkom genetskom osobinom: cijelo njeno tijelo bilo je prekriveno gustim, tamnim dlakama. Lice, leđa, ruke – sve je bilo obraslo, gotovo kao da se rodio mali čovjek-mačka.

Šta je zapravo bilo u pitanju?

Beba je rođena s rijetkim stanjem koje se zove hipertrihoza, poznata i kao “sindrom vukodlaka”. Riječ je o genetskom poremećaju koji uzrokuje abnormalan rast dlačica po cijelom tijelu, uključujući i mjesta gdje inače ne rastu. U svijetu je do sada zabilježeno samo nekoliko stotina ovakvih slučajeva, i svaki od njih izazvao je ogromnu pažnju javnosti.

Za Jeleninu bebu, to je značilo da će od rođenja biti “drugačija”, ali i da je čeka put pun izazova.

Reakcije i podrška

Iako su mnogi bili zatečeni izgledom bebe, osoblje je profesionalno reagovalo – nakon prvog šoka, uslijedila je medicinska procjena i utvrđeno je da je beba potpuno zdrava. Jedina razlika bila je u njenom vanjskom izgledu.

Mediji su ubrzo saznali za ovaj neobičan slučaj, pa je porodica bila suočena s velikim interesovanjem, ali i brigom kako će se dijete nositi s pažnjom i potencijalnim stigmatizacijama.

Majka Jelena bila je odlučna da svoju kćerku odgaja s ljubavlju, podrškom i sigurnošću, bez obzira na to šta drugi mislili.

Danas – djevojčica koja inspiriše

Danas, sedam godina kasnije, mala Anđela je nasmijana, bistrooka djevojčica koja ide u drugi razred osnovne škole. Njene dlačice su s godinama postale rjeđe, ali i dalje su prisutne. Roditelji su odlučili da je ne podvrgavaju invazivnim tretmanima, već su joj od malih nogu usadili vrijednosti prihvatanja, snage i samopouzdanja.

Anđela je zavoljela crtanje, prirodu i životinje. Ima prijatelje koji je vole takvu kakva jeste i učiteljicu koja kaže da “nijedno dijete nije tako pažljivo i empatično kao ona”.

Njena priča obišla je društvene mreže, pa su je mnogi nazvali “djevojčica sa srcem većim od planine”. Jelena kaže da se često sjeti trenutka kad se babica srušila, ali joj je drago što je taj šok zamijenila jedna divna i snažna priča o prihvatanju različitosti.

Zaključak

Priča o maloj Anđeli podsjeća nas na to da ljepota nije uvijek ono što se vidi na prvi pogled. Ponekad dolazi u najneočekivanijim oblicima – i uči nas da ono što nas razlikuje od drugih može postati upravo ono što nas čini posebnima. Jer, na kraju dana, srce je ono što ljude čini velikima.