U vremenu kada je većina ljudi zatrpana kreditima, zaduženjima i svakodnevnim stresovima vezanim za osnovne životne potrebe, jedna žena je pokazala da snovi ne moraju ostati nedosanjani – čak ni kad si sam, bez pomoći, i s ograničenim sredstvima. Riječ je o Jeleni Radić, samohranoj majci iz okoline Banjaluke, koja je vlastitim rukama napravila kuću veličine 18,5 kvadrata i stvorila topli, funkcionalni dom za sebe i svog sina.
Ova skromna, ali nevjerovatno inspirativna priča brzo je obišla društvene mreže i lokalne medije, a ljudi iz čitavog regiona su ostali zatečeni ne samo Jeleninom hrabrošću, već i ljepotom i funkcionalnošću prostora koji je izgradila bez kredita, bez skupih arhitekata i bez građevinske ekipe – samo uz dobru volju, malo pomoći prijatelja i mnogo ljubavi i truda.
Skromni početak s velikom vizijom
Nakon što se razvela i ostala sama s djetetom, Jelena je, kako kaže, znala samo jedno – mora obezbijediti siguran krov nad glavom, makar bio mali. “Nisam imala nikakav luksuz, ali sam imala volju. I jedno staro, zapušteno zemljište koje sam naslijedila od djeda. To je bio moj početak,” kaže Jelena.
Ideju o maloj kući dobila je gledajući video zapise o tzv. “tiny house” pokretu, popularnom u Americi i zapadnoj Evropi, gdje ljudi, u želji da žive jednostavnije i bez dugova, biraju da žive u kućama veličine ispod 20 kvadratnih metara. “Pomislila sam – zašto ja ne bih mogla ovo napraviti ovdje, u svom selu?”
Od temelja do krova – sve sama
Jelena je učila putem interneta. Od YouTube tutorijala do blogova o gradnji i uređenju enterijera, svaki slobodan trenutak koristila je da bi naučila nešto novo. Prva lopata zemlje iskopana je prošlog aprila, a kuća je bila useljiva već u septembru iste godine.
“Temelje sam izlila uz pomoć komšije, ali sve ostalo – zidanje, izolaciju, podove, čak i elektroinstalacije – naučila sam sama. Nije bilo lako, ali svaki završen dio kuće mi je davao novu snagu.”
Kuća je izgrađena od ekoloških i pristupačnih materijala – kombinacije drveta, recikliranih paleta i starih prozora koje je pronašla na oglasima. Unutrašnjost je uređena s nevjerovatnim ukusom i pažnjom. Mali prostor pažljivo je organizovan: u samo 18,5 kvadrata Jelena je uspjela da smjesti kuhinju, dnevni boravak, kupatilo i spavaći kutak.
Toplina doma važnija od kvadrata
Iako je prostor skroman, atmosfera u kući je nevjerovatno topla. Zidovi su ukrašeni ručno rađenim policama, a prozori ukrašeni čipkanim zavesama koje je Jelena naslijedila od bake. “Ovo je moj mali raj. Nema mnogo prostora, ali ovdje ima ljubavi, mira i sigurnosti – i to je sve što je meni i mom sinu potrebno.”
Jedna od najvećih prednosti njene kuće jeste što su svi troškovi minimalni. “Mjesečno trošim manje od 50 maraka za grijanje i struju. Nemam kredit, nemam rate, nemam dugove. Prvi put u životu osjećam da sam slobodna.”
Inspiracija za druge
Jelenina priča brzo se proširila društvenim mrežama, a mnogi su je kontaktirali s pitanjima i podrškom. “Dobila sam poruke od žena iz Sarajeva, Beograda, Zagreba… Sve mi pišu kako ih je moja priča podstakla da se pokrenu, da razmisle drugačije o životu.”
Ona sada planira da pokrene mali blog ili YouTube kanal na kojem će dijeliti savjete o gradnji malih kuća, životu bez kredita, uređenju prostora i ličnoj motivaciji. “Ako sam ja mogla – bez para, bez iskustva i bez ikakve pomoći sistema – onda može svako. Potrebna je samo odluka i korak po korak.”
Zaključak
U vremenu kada se vrijednost često mjeri kvadratima, luksuzom i pozicijom, priča Jelene Radić nas podsjeća da prava vrijednost doma ne leži u njegovoj veličini, već u onome što se u njemu stvara – a to su ljubav, sigurnost, trud i toplina.
Jer ponekad, najmanje kuće imaju najveća srca.