Kad pomislimo na skupe začine, obično nam na pamet padnu šafran ili vanilija, ali mnogi ne znaju da se i u Srbiji može pronaći biljka čiji gram košta i do 40 evra. Ovaj vrijedan dar prirode raste na livadama, često neopažen, dok u drugim dijelovima svijeta dostiže vrtoglave cijene.
Biljka zlata vrijedna
Ovaj začin nije neka egzotična biljka iz tropskih krajeva – raste upravo u našem regionu, a često ga ljudi ne prepoznaju ili ga smatraju običnim korovom. Riječ je o divljoj srijemušu, poznatoj i kao medvjeđi luk, koja se koristi u kulinarstvu i medicini zbog svojih nevjerovatnih svojstava.
Divlji srijemuš najčešće raste u sjenovitim šumama i na vlažnim livadama. Njegovi listovi podsjećaju na one od đurđevka, ali ga je lako prepoznati po intenzivnom mirisu bijelog luka. Ova biljka nije samo aromatična i ukusna, već i izuzetno zdrava, jer djeluje kao prirodni antibiotik, čisti krvne sudove i jača imunitet.
Zašto je tako skup?
Divlji srijemuš u svježem obliku nije toliko skup, ali kada se osuši i samelje u fini začin, njegova cijena može dostići vrtoglave iznose. Razlog za to je njegova rijetkost u komercijalnoj proizvodnji – teško ga je uzgajati u kontrolisanim uslovima, pa je berba iz prirode često jedina opcija.
Osim toga, sušenje srijemuša zahtijeva posebne metode kako bi se očuvala njegova ljekovita svojstva i intenzivan okus. Zbog toga mnogi proizvođači ulažu dosta vremena i truda kako bi dobili kvalitetan finalni proizvod.
Kako se koristi?
Ovaj začin je omiljen među gurmanima jer daje poseban okus jelima. Može se koristiti u svježem obliku kao dodatak salatama, supama i varivima, ali se najčešće suši i melje u fini prah koji se koristi kao začin za meso, povrće i hljeb.
Osim u kuhinji, divlji srijemuš ima i medicinsku primjenu. Pomaže kod regulacije krvnog pritiska, poboljšava varenje i djeluje protiv infekcija. Takođe, poznato je da čisti organizam od toksina i poboljšava cirkulaciju.
Gdje ga pronaći u Srbiji?
Divlji srijemuš raste širom Srbije, ali ga najviše ima u šumama zapadne i centralne Srbije, kao i na planinskim predjelima. Najčešće se pojavljuje u rano proljeće, pa ga iskusni berači traže u aprilu i maju.
Ako se odlučite da ga sami berete, budite oprezni! Listovi srijemuša jako podsjećaju na listove otrovne biljke đurđevka, pa se preporučuje da berbu obavljaju samo oni koji ga znaju prepoznati. Najsigurniji način je da protrljate list između prstiju – ako osjetite miris bijelog luka, onda ste sigurni da ste pronašli pravi srijemuš.
Kako ga sami osušiti i sačuvati?
Ako želite da imate ovaj vrijedan začin tokom cijele godine, možete ga osušiti kod kuće. Najbolji način je da listove narežete na tanke trake i sušite ih na prozračnom i sjenovitom mjestu. Kada se potpuno osuše, sameljite ih u fini prah i čuvajte u staklenim teglama.
Ova jednostavna metoda omogućiće vam da imate prirodni, ljekoviti začin uvijek pri ruci, a uz to ćete uštedjeti novac jer nećete morati da ga kupujete po visokim cijenama.
Zaključak
Divlji srijemuš je pravi biser prirode – zdrav, ukusan i skupocjen. Iako ga mnogi u Srbiji ne prepoznaju kao vrijedan začin, njegova cijena na svjetskom tržištu govori o njegovoj posebnosti. Ako imate priliku da ga pronađete ili sami osušite, ne propustite tu šansu – osim što ćete uživati u njegovom aromatičnom ukusu, učinićete nešto dobro za svoje zdravlje.