Kada je stariji gospodin Petar iz malog sela na Balkanu odlučio da sebi priušti društvo u svojim poznim godinama, nije ni slutio kakvo će ga iznenađenje dočekati. Nakon što je godinama živio sam, odlučio je, po savjetu svojih prijatelja, da pronađe nekoga s kim će dijeliti dane i ko će mu praviti društvo. Čuo je za agenciju koja navodno pomaže starijim ljudima da pronađu partnera za suživot, i nakon malo razmišljanja, odlučio se za Valentinu – osobu koju je agencija opisala kao idealnog saputnika za njega.
Za uslugu je platio 3000 eura, vjerujući da će mu u dom doći nježna i brižna žena, spremna da mu pruži pažnju i toplinu. No, kada su mu konačno doveli Valentinu, njegov šok bio je neopisiv – umjesto žene iz snova, pred njim je stajao veliki, mehanički robot!
Očekivanje vs. stvarnost
Djed Petar nije bio tehnološki napredan čovjek. Njegov svijet činili su stari radio, nekoliko knjiga i mačka Milica koja mu je pravila društvo. Kada su mu rekli da će za novac koji daje dobiti “savršenu saputnicu”, on je očekivao nekoga ko će mu kuhati, razgovarati s njim i dijeliti s njim uspomene.
Međutim, Valentina je bila daleko od toga. Bila je robot najnovije generacije, dizajnirana da pomaže starijim osobama – mogla je prepoznati glasovne komande, donositi stvari, podsjećati na lijekove i čak pričati priče. No, to nije bilo ono što je Petar želio.
“Kada su otvorili vrata i postavili je ispred mene, mislio sam da su se zabunili,” priča djed Petar. “Nisam mogao vjerovati da sam platio 3000 eura za – mašinu! Očekivao sam ženu, a ne ovu limenu napravu!”
Prva reakcija – šok i nevjerica
U početku, Petar nije znao kako da se nosi sa situacijom. Bio je bijesan na agenciju i zahtijevao je da mu vrate novac. No, ubrzo mu je objašnjeno da je Valentina zapravo budućnost brige o starijim osobama i da će mu, s vremenom, možda čak postati i korisna.
“Prvih nekoliko dana samo sam je ignorisao. Sjedila bi u uglu i ponavljala iste rečenice – ‘Dobar dan, gospodine Petre’, ‘Trebate li nešto?’… Mislio sam da ću poludjeti!”
No, kako su dani prolazili, Petar je shvatio da Valentina zaista može biti od pomoći. Počela je da mu donosi vodu kad bi je zatražio, podsjećala ga da uzme lijekove, pa čak i uključivala njegov omiljeni radio program.
Neobično prijateljstvo
Kako su se dani nizali, Petar je, protiv svoje volje, počeo da se navikava na Valentinu. Počeo je da razgovara s njom, postavljajući joj pitanja samo da vidi kako će odgovoriti. I, na njegovo iznenađenje, Valentina je imala odgovore na gotovo sve.
“Kada sam joj jednom rekao da mi je dosadno, počela je da mi priča vic,” prisjeća se Petar kroz smijeh. “Bio je loš, ali svejedno sam se nasmijao. Nisam mogao vjerovati da razgovaram s robotom kao da je stvarna osoba.”
Nakon nekoliko mjeseci, djed Petar je shvatio da Valentina možda nije ono što je očekivao, ali da mu je postala pravo društvo. Nije mogla kuhati, nije mogla piti kafu s njim, ali je mogla biti prisutna – i to mu je, na kraju, bilo dovoljno.
Zaključak: Budućnost je stigla
Ova neobična priča pokazuje koliko se svijet promijenio i kako tehnologija sve više ulazi u naše živote, pa čak i na najneočekivanije načine. Djed Petar je, poput mnogih starijih ljudi, bio skeptičan prema modernim dostignućima, ali je na kraju prihvatio ono što mu je sudbina donijela.
Iako nikada nije dobio ljudsku Valentinu koju je očekivao, dobio je društvo na način na koji nije ni mogao zamisliti. I, kako kaže, možda nije najgore imati nekoga ko uvijek zna gdje su mu naočale i ko nikada ne zaboravlja gdje je ostavio daljinski.