U vremenu kada većina mladih sanja o najnovijem telefonu, skupim patikama ili što više pregleda na društvenim mrežama, jedan sedamnaestogodišnjak iz okoline Prijedora odlučio je napraviti nešto potpuno drugačije – sagradio je sebi kuću. I to ne bilo kakvu kuću, već funkcionalan, udoban, mali dom, potpuno svoj. Cijeli poduhvat koštao ga je samo 5.000 evra.
Njegovo ime je Luka Marić i, iako tek na pragu punoljetstva, već je postao simbol mladalačke upornosti, samostalnosti i praktične pameti.
„Nisam htio da sa 20 godina molim roditelje da mi plaćaju stan u gradu. Htio sam da imam nešto svoje. Da znam da, šta god da se desi, imam krov nad glavom koji sam svojim rukama napravio“, kaže Luka, dok nas vodi kroz svoj mali raj na ivici šume, svega desetak minuta od njegovog rodnog sela.
Kako je sve počelo
Luka je još kao mali volio praviti kućice od dasaka, kartona i starih paleta. Njegovi roditelji, skromni ljudi koji žive od poljoprivrede, nisu imali mnogo, ali su mu uvijek pružali slobodu da gradi, eksperimentiše i uči na greškama. Kaže da je prvu „kućicu“ sagradio sa 10 godina – u dvorištu, sa starim čavlima i daskama iz šupe.
„Naravno da se urušila nakon prve kiše“, smije se Luka. „Ali nisam odustao.“
U vrijeme pandemije, dok su škole bile zatvorene i nastava se odvijala online, Luka je sve više vremena provodio na YouTubeu, gledajući snimke ljudi koji grade tzv. “tiny houses” – male kuće koje su funkcionalne, jeftine i često energetski efikasne. Tako je došao na ideju – zašto ne bih i ja?
Sam protiv izazova
Prvi korak bio je plan. Luka je sam nacrtao skicu kuće, dimenzija 6×4 metra. Kuća ima malu kuhinju, prostor za spavanje, sto za rad, i mini-kupatilo s tušem. Nema hodnika, svaki centimetar je iskorišten.
„Najveći izazov bio je pronaći kvalitetan, a jeftin materijal“, kaže Luka. „Na internetu sam našao oglase sa polovnim materijalom – vrata, prozori, pa čak i izolacija koju su ljudi skidali prilikom renoviranja. Sve sam kupovao polako, kako sam imao novca.“
Da bi skupio potrebna sredstva, radio je sezonske poslove – kosio travu, cijepao drva, pomagao komšijama. Roditelji su mu pomogli koliko su mogli, ali najveći dio novca je skupio sam.
Kad je sve bilo spremno, krenuo je u gradnju. Tokom tri mjeseca ljeta, svakog dana bi ustajao u šest ujutru, uzimao alat u ruke i gradio. Nije bilo lako – bilo je padova, grešaka, odustajanja. Ali nije stao.
Gotovo – i funkcionalno
Danas, njegova kuća stoji čvrsto, s krovom od crijepa, fasadom obloženom drvetom, i unutrašnjim zidovima koje je sam okrečio. Solarni paneli na krovu napajaju rasvjetu i punjenje uređaja, a peć na drva grije prostor zimi.
„Nema luksuza, ali ima duše“, kaže Luka. „Znam da je sve ovo moj trud. I da mogu da živim bez stresa, bez kirije, bez duga.“
U međuvremenu, njegova priča se proširila po društvenim mrežama. Ljudi iz raznih krajeva šalju mu poruke podrške, neki traže savjet, drugi nude pomoć. Luka kaže da mu je najveća nagrada što je pokazao mladima da nije sramota raditi i štedjeti.
Planovi za budućnost
Luka planira završiti srednju školu i upisati građevinski fakultet. Želi učiti još više, a san mu je da jednog dana pokrene vlastiti posao – projektovanje i izgradnju malih, pristupačnih kuća za mlade, stare, i sve one koji žele jednostavniji, mirniji život.
„Ne moraš imati 200 kvadrata da bi bio sretan“, zaključuje Luka. „Treba ti samo malo prostora i puno srca.“