Bijeli luk je jedna od najkorisnijih biljaka koju možete imati u svojoj bašti. Osim što je nezaobilazan u kulinarstvu, on je i snažan prirodni lijek – poznat po svojim antibakterijskim, antivirusnim i protivupalnim svojstvima. Međutim, ako ste ikad sadili bijeli luk i na kraju se razočarali jer su glavice ostale sitne, loše razvijene ili bolesne – možda niste znali za jednu jednostavnu, ali izuzetno važnu stvar koju treba dodati prilikom sadnje.
Riječ je o – drvenom pepelu.
Zašto je drveni pepeo važan za bijeli luk?
Bijeli luk traži plodno, rastresito i umjereno vlažno zemljište. Ali ono što mnogi ne znaju jeste da bijeli luk ne voli kiselo tlo. U kiselim uslovima, korijen ne može pravilno da se razvije, biljka bude slaba, a glavice male i sklone bolestima. Upravo tu nastupa pepeo – prirodni saveznik svakog baštovana.
Drveni pepeo je bogat kalijumom, kalcijumom, fosforom i magnezijumom – elementima koji su ključni za razvoj lukovica. Osim toga, pepeo neutralizuje kiselost zemlje, pa tlo postaje pogodnije za rast bijelog luka. Djeluje i kao prirodni fungicid i insekticid, jer odbija štetočine i sprječava razvoj gljivica.
Kako koristiti pepeo pri sadnji?
Prije sadnje, važno je dobro pripremiti zemljište. Iskopajte redove duboke oko 5 cm i u njih ravnomjerno pospite tanak sloj drvenog pepela. Ne pretjerujte – dovoljno je oko šaka pepela po metru reda. Možete ga lagano pomiješati sa zemljom, a zatim rasporediti čenove bijelog luka vrhom prema gore.
Savjet: ne koristiti pepeo iz drva koje je lakirano, farbano ili hemijski tretirano, jer takav pepeo može sadržavati štetne supstance koje će naštetiti zemljištu i biljkama.
Dodatni savjeti za krupne i zdrave glavice
-
Odabir čenova – Za sadnju birajte krupne, zdrave čenove sa neoštećenom ljuskom. Manji čenovi daju slabije biljke i sitnije glavice.
-
Vrijeme sadnje – Bijeli luk se uglavnom sadi u jesen, krajem oktobra ili početkom novembra. Jesenja sadnja daje veće i otpornije glavice jer se biljka bolje razvija tokom zime i proljeća.
-
Rastojanje – Sadite čenove na razmaku od 10-15 cm, a razmak između redova neka bude barem 20 cm. Tako će biljke imati dovoljno prostora za rast i razvijanje velikih glavica.
-
Zalijevanje – Bijeli luk ne voli previše vode, pa pazite da zemljište bude umjereno vlažno, ali ne natopljeno. Previše vlage može izazvati truljenje.
-
Prihrana – Osim pepela, bijeli luk voli i prihranu kompostom ili fermentisanim biljnim đubrivima. Izbjegavajte svježi stajnjak, jer može da sagori korijen i podstakne rast listova na uštrb glavice.
Kako znati da ste uspjeli?
Kad dođe ljeto, obično u junu ili julu, listovi bijelog luka počinju da se suše. To je znak da je glavica formirana i da je vrijeme za vađenje. Ako ste pratili savjete – posebno onaj o dodavanju pepela – velike su šanse da će vas dočekati lijepe, zdrave i krupne glavice koje će trajati cijelu zimu.
Osim što ćete imati kvalitetniji urod, izbjeći ćete i mnoge bolesti koje pogađaju bijeli luk, poput bijele truleži, plamenjače i napada lukove muhe.
Zaključak
Sadnja bijelog luka ne zahtijeva mnogo, ali nekoliko pravih koraka može napraviti veliku razliku. Korištenjem drvenog pepela, dobijate ne samo bolji urod, već i zdraviju biljku koja je otporna na bolesti i štetočine. Idući put kad budete sadili bijeli luk, sjetite se ovog jednostavnog savjeta – i uživajte u rezultatima koje nudi priroda.
Jer, nekad je najefikasnije rješenje baš ono najjednostavnije – šaka pepela i malo znanja.