Dvadeset pet momaka sišlo u šahtove Beograda. Radi doživljenog svi umrli u duševnoj bolnici…

Dvadesetog oktorba 1944 godine muzika trešti na sve strane se slavi oslobođenje.

Strašan prasak prekida pjesmu u sred grada.

Gojko Kraljević dobija teško narešđenje da okupi ljude i vodi ih ka šahtovima tih poput

smrti a oni neki jedva punoljetni.

Smrt dolazi iz podzemlja jer SS divizija mjesecima čeka na operaciju Ciklon jug.

Otišli su u mrak kanalizacije i sate su provodili u ledenoj vodi sa nesnosnim

smradom puzali su krozr mrak kanalizacije provjeravajući kablove i mine ispod zgrada.

Gojko je pazio na smjene i da ne vide te užase.

Dvadeset pet ih je preživjelo a mnogi od njih su poludjeli i završili u ludnici.

Nijemci su čekali u zasjedi a borbe su vođene do posljednjeg daha.

Da bi istjerali naciste najmanje stotinu dvadeset života je dato.