„MI SMO OPKOLJENI!“
Makronovi žandarmi ne mogu da uspostave red u Novoj Kaledoniji – broj mrtvih raste, vlasti u očaju, a turisti gladni i prestravljeni
Nova Kaledonija, prelijepa francuska teritorija na Tihom okeanu, poznata po tirkiznim lagunama, bijelim plažama i mirnom tropskom duhu, ovih dana izgleda potpuno drugačije. Umjesto razglednica sa palmama i osmehom dobrodošlice, svijet sada gleda snimke zapaljenih automobila, blokiranih ulica, dima koji se diže iz nadomak luksuznih hotela, i ljudi koji s prozora viču: „Mi smo opkoljeni!“
Višednevni neredi koji potresaju Nouméu, glavni grad Nove Kaledonije, izbili su zbog prijedloga reforme izbornog sistema koji, prema mišljenju mnogih pripadnika lokalnog kanak naroda, ozbiljno prijeti da ugrozi njihova politička prava i smanji uticaj autohtonog stanovništva u korist doseljenika i Francuza s kopna. Kanaci, koji već decenijama vode borbu za veću autonomiju, pa čak i nezavisnost, izašli su na ulice, a protesti su vrlo brzo prerasli u nasilje koje se otelo kontroli.
Francuski predsjednik Emanuel Makron poslao je dodatne jedinice žandarmerije, ali brojni izvještaji govore da ni pojačanja ne mogu da obuzdaju haos. „Situacija je van svake kontrole“, priznaje jedan policijski izvor za francuske medije. „Mi bukvalno više ne znamo ko drži koje dijelove grada. Postoje zone gdje je čak i hitna pomoć prestala da ide.“
U međuvremenu, broj mrtvih raste. Prema posljednjim podacima, poginulo je najmanje šest osoba, među njima i tinejdžeri. Više desetina je ranjeno, a stotine uhapšeno. Zgrade su zapaljene, državne institucije zatvorene, škole suspendovane, a rad prodavnica je potpuno obustavljen. Stanovnici nemaju pristup osnovnim potrepštinama.
Najgore je, međutim, što se u tom haosu našlo i na stotine turista koji su doputovali iz cijelog svijeta. Mnogi od njih su sada zarobljeni u hotelima, bez hrane i medicinske pomoći. „Ne možemo izaći. Ulice su pod blokadama, nema taksija, nema autobusa, nema ničega. Ljudi su gladni, počinje da vlada panika,“ rekla je jedna turistica iz Australije koja je, kako kaže, došla na medeni mjesec. Njeno svjedočenje dijele i brojni drugi gosti, koji su u međuvremenu kontaktirali ambasade svojih zemalja tražeći hitnu evakuaciju.
Francuske vlasti pokušavaju da reaguju, ali čini se da su zatečene brzinom i intenzitetom pobune. Predsjednik Makron izdao je naredbu za strogu primjenu vanrednih mjera, uključujući zabranu okupljanja, ograničenje kretanja i upotrebu vojske za zaštitu ključnih objekata. Međutim, na terenu, to ne daje mnogo rezultata.
Politički analitičari upozoravaju da je Nova Kaledonija godinama bila „tempirana bomba“ — kolonijalno nasljeđe, neraščišćeni odnosi između autohtonog naroda i francuske administracije, ekonomske razlike i osjećaj nepravde tinjali su ispod površine. Sada su ti sukobi buknuli u punoj snazi.
Kanacki lideri, okupljeni oko nezavisnih političkih pokreta, poručuju da neće odustati. „Ovo nije običan protest. Ovo je borba za naš identitet, za našu budućnost. Više nećemo ćutati“, izjavio je jedan od vođa pokreta.
Francuska, koja se suočava s izazovima kod kuće — od protesta poljoprivrednika, preko štrajkova do političkih podjela — sada mora da se nosi i sa krizom u prekomorskoj teritoriji koja prijeti da preraste u građanski rat.
U međuvremenu, narod trpi. Lokalni stanovnici, mahom Kanaci, ali i evropski doseljenici, zatvoreni su u svojim domovima, bez zaliha i informacija. Turisti, uplašeni i gladni, apeluju na međunarodnu pomoć. Humanitarne organizacije upozoravaju na moguć kolaps sistema ako se nešto hitno ne preduzme.
Situacija u Novoj Kaledoniji postaje simbol mnogo šireg problema — odnosa kolonijalnih sila prema teritorijama koje nikad nisu u potpunosti integrisane, ali ni oslobođene. I dok se Evropa i svijet okreću svojim izazovima, jedan komadić raja na Tihom okeanu gori u očaju, a ljudi unutra – gladni, prestrašeni, i zaboravljeni – vape: „Mi smo opkoljeni!“