Neke ljubavne priče ne dolaze u obliku bajki. Ne donesu princeze ni sretne završetke. Neke dođu tiho, poput šapata, a završe poput oluje. Takva je bila i moja. Ispovijest žene koja se zaljubila na pogrešan način, ali se na kraju odabrala – bez izgovora, bez laži, bez tuđe dozvole. 🌫️
🕰️ Nisam planirala – ali dogodilo se
Nisam nikada maštala o vezi sa zauzetim muškarcem. Nisam sanjala o skrivenim porukama, o poljupcima koji ne smiju biti viđeni, o večerima provedenim u iščekivanju nečijeg možda. Ali… život ponekad piše scenarije koje ne tražimo.
Zaljubila sam se. U muškarca koji je imao ženu. Djecu. Porodicu.
Na početku sam vjerovala da mogu ostati hladna, distancirana. Da će to biti prolazna epizoda. Ali osjećanja su tvrdoglava. Ne pitaju za razum. Počeli smo se viđati češće. Razgovori su postajali dublji, nježniji. On mi je govorio kako sam drugačija. Kako me voli. Kako više ništa ne osjeća prema svojoj ženi. Kako živi u braku iz navike. 🥀
💔 Počela sam da gubim sebe
Jedan dio mene volio je pažnju. Osjećaj da sam nekome važna.
Ali tihi dio, onaj glas u meni koji sam pokušavala ignorisati, podsjećao me: Ovo nije tvoje. Ovo ne pripada tebi.
Počela sam se buditi s nemirom. Srce kao da nije znalo da li da se nada – ili da pobjegne.
Pitala sam se: Je li ovo sreća? Ili samo zavaravanje?
💬 Poruka koja me prodrmala
I onda se sve promijenilo. Javila mi se njegova supruga.
Njena poruka nije bila bijesna. Bila je slomljena. U tih nekoliko rečenica bilo je boli više nego što sam ikada mogla zamisliti.
Rekla mi je da zna. Da zna za mene. I da ne razumije – kako žena ženi to može uraditi.
Nisam im ja srušila brak.
Nisam ga tražila.
Ali sam bila dio toga. I to je bilo dovoljno. ⚖️
🚪 Vrijeme da zatvorim vrata
Taj dan sam odlučila.
Ne želim biti nečiji izgovor.
Ne želim biti tuđa greška. Tuđa tajna. Skrivena ljubav.
Ne želim da budem “druga”. Nikada više.
Rekla sam mu to. Otvoreno, bez drame.
Rekla sam mu:
“Znam da misliš da ovo može postati ozbiljno. Ali ja to ne želim. Žao mi je zbog svega što je tvoja porodica prošla, ali ne želim biti dio toga. Ovo nije moja priča. I tu se završava.”
On nije htio da to prihvati. Govorio je o razvodu. O planovima. O ljubavi.
Ali prvi put… bilo je važno samo ono što ja osjećam.
I ja više nisam željela biti u tome.
📵 Tišina i – mir
Obrisala sam sve poruke. Blokirala broj. Izbrisala njegov trag iz svog života.
Prvih dana – bilo je teško.
Balkon je bio prazan. Noći duže. Ruke navikle na poruke koje ne stižu.
Ali onda… stigao je mir.
Ne ushićenje. Ne sloboda koja se slavi glasno.
Već tih, blag osjećaj da sam konačno izašla iz sjene.
Kao da sam godinama disala kroz slamku, a sada napokon udahnula punim plućima. 🌬️
🧘♀️ Izabrala sam sebe
Ne znam šta će biti s njim.
Ne znam ni šta me čeka sutra.
Ali znam jedno: izabrala sam sebe.
Ne zato što sam jaka. Nego zato što sam konačno shvatila da zaslužujem da budem cjelina – a ne tuđi ostatak.
Zaslužujem ljubav koja ne skriva lice.
Ljubav koja me ne traži između dva termina.
Zaslužujem pogled koji se ne stidi, već me ponosno drži za ruku.
I ako nekad opet volim – voljet ću kao slobodna žena.
Bez krivnje. Bez sjenki.
Jer sam naučila najvažniju lekciju:
💫 Ne moraš biti dio nečije priče da bi bila dovoljna.
Budi glavna u svojoj. 💫
