Već vijekovima ljudi pokušavaju da razumiju smrt – ne samo kao fizički kraj života, već i kao duhovno i emotivno iskustvo. Iako smrt ostaje velika nepoznanica, brojna svjedočanstva i istraživanja pokazuju da neki ljudi zaista mogu naslutiti svoj kraj, često i 72 sata prije nego što do njega dođe. Posebno je zapanjujuće to što te slutnje najčešće dolaze u obliku rečenica, ponašanja i osjeta koje okolina rijetko odmah prepozna.
Tajanstveni znakovi koji prethode smrti
Ljekari, medicinske sestre i njegovatelji u hospisima širom svijeta često svjedoče o sličnim situacijama – pacijenti nekoliko dana prije smrti postaju neobično smireni, pričaju o „odlasku kući“, viđaju preminule članove porodice ili tvrde da osjećaju nečije prisustvo.
„Imao sam pacijenta koji je dan prije smrti rekao: ‘Majka mi je došla noćas i rekla da će me povesti sa sobom.’ Umro je sljedećeg jutra, potpuno miran i spokojan“, svjedoči jedan doktor iz Engleske. Slične izjave dolaze i od ljudi u potpunosti svjesnih i pri punoj svijesti, što još više zbunjuje njihove bližnje.
Šta ljudi najčešće govore pred smrt?
Psiholozi i stručnjaci za palijativnu njegu navode da ljudi često počinju govoriti:
-
„Putujem negdje daleko“
-
„Vidim svjetlo“
-
„Završio/la sam sve što sam imao/la u ovom životu“
-
„Baka/tata/brat me zvao/la“
-
„Neće me više biti za vikend“
Ove izjave se često pripisuju umoru, zbunjenosti ili halucinacijama, ali kada se iste rečenice ponavljaju kod mnogih ljudi, bez obzira na njihovu dijagnozu, dob ili uvjerenja, teško je sve to ignorisati.
Naučna pozadina osjećaja „blizine kraja“
Iako nauka još nema definitivno objašnjenje za ovaj fenomen, postoje određene teorije. Jedna od njih je da tijelo, kada se približava smrti, prolazi kroz fiziološke promjene koje mozak i podsvijest prepoznaju – promjene u krvotoku, nivou kiseonika, električnim impulsima i hemijskim signalima.
Na suptilnom nivou, mozak možda shvata da se „sistem gasi“ i šalje nesvjesne poruke – koje pojedinci tumače kao osjećaj da im se bliži kraj. Takođe, neki stručnjaci vjeruju da intuicija i instinkt u tom trenutku rade jače nego inače.
Duhovni aspekt: Da li nas neko “dočeka”?
U mnogim kulturama vjeruje se da nas pri smrti „dočekuju“ voljene osobe koje su već preminule. Ovo vjerovanje nije vezano samo za religiju, već je prisutno i u sekularnim sredinama. Ljudi na samrti često govore kako su vidjeli majku, djeda, brata ili čak omiljenog kućnog ljubimca, i to s nevjerovatnim spokojem i radošću.
„Mama je došla. Sjedila je pored mog kreveta. Idem s njom.“ – rekao je starac u jednoj bolnici u Sarajevu dan prije nego što je preminuo. Medicinska sestra koja je bila prisutna tvrdi da je do tada bio potpuno svjestan i nije imao nikakve znake dezorijentacije.
Kako se ponašati kad čujete takve izjave?
Iako je prirodno osjećati strah, šok ili tugu, važno je ne prekidati te osobe ili im govoriti „ne pričaj gluposti“. Umjesto toga, pitajte ih šta osjećaju, da li im treba nešto, i budite uz njih. Mnogi se u tim trenucima otvore, oproste, zahvale i ostave za sobom riječi koje porodica pamti zauvijek.
Zaključak
Smrt je za većinu nas i dalje nešto nepoznato, ali priče iz stvarnog života pokazuju da ljudi, na neki intuitivan način, često naslute njen dolazak. Ako neko počne govoriti o odlasku, viđanju pokojnika ili izražava duboki mir i prihvatanje, nemojte to odmah odbaciti. Možda je to njegov ili njen način da se oprosti i da nam da do znanja da je spreman.
U svakom slučaju, takvi trenuci nas podsjećaju koliko je život kratak i koliko su riječi, prisutnost i razumijevanje u posljednjim danima i satima – neprocjenjivi.