U doba kada sve više ljudi postaje svjesno ekologije, održivosti i zdravih životnih navika, priča o poljoprivredi na malim parcelama postaje sve popularnija. Međutim, ima i onih koji su odlučili ne samo živjeti u skladu sa prirodom, već i raditi ono što smatraju potrebnim za vlastitu samodostatnost. Jedan takav primjer je i priča o čovjeku koji na samo 750 kvadrata zemljišta uspijeva uzgajati svu hranu koja mu je potrebna za cijelu godinu. Njegova tajna? Samo jedan dan mjesečno posvećen baštovanstvu.
Za mnoge, poljoprivreda i vrtlarenje predstavljaju ozbiljan fizički napor koji zahtijeva puno vremena i truda. Međutim, ovaj čovjek pokazuje kako uz pravi pristup i pažljiv plan, baštovanstvo može postati praktična i isplativa aktivnost koja ne oduzima cijeli život. Sve počinje sa pažljivim izborom biljaka i mudrim korištenjem prostora.
Za razliku od tradicionalnih metoda, gdje se tlo obrađuje do krajnjih granica, u njegovoj bašti sve je temeljeno na principima permakulture i ekološke poljoprivrede. Permakultura je filozofija koja potiče dizajn života u skladu sa prirodom, uz minimalnu upotrebu vanjskih resursa. Ovaj sustav omogućava čovjeku da stvori zdrav ekosustav u kojem biljke, životinje i mikroorganizmi rade zajedno, čime se smanjuje potreba za vanjskim resursima poput kemijskih gnojiva ili pesticida.
Kako je moguće da netko na tako malom prostoru uspije uzgajati svu potrebnu hranu? Tajna se krije u složenim i pažljivo odabranim biljnim kombinacijama. Na njegovoj parceli nema mjesta za nasumično sjetvu. Svaka biljka ima svoje mjesto, a između biljaka postoje međusobni odnosi koji omogućuju optimalan rast. Za primjer, na tom prostoru uzgajaju se povrće, voće, žitarice, začini i čak neke vrste gljiva, a sve to u savršenoj ravnoteži.
Za razliku od tradicionalnih farmi koje se često oslanjaju na monokulture, ova tehnika omogućava bolje iskorištavanje prostora i resursa. Korištenje kompostiranja, plodoreda i mulčiranja također je ključno za održavanje tla zdravim i bogatim hranjivim tvarima. Također, zalijevanje je minimalno, jer tlo se održava vlažnim uz pomoć biljnog pokrivača i posebnih tehnika navodnjavanja, što znači manje stresa za biljke i manju potrošnju vode.
Jedan od ključnih elemenata ovog uspješnog sistema je optimizacija vremena. Mnogi smatraju da uzgajanje hrane na vlastitoj parceli zahtijeva svakodnevnu pažnju i naporan rad, ali ovaj čovjek je to razbio. Posvećenost baštovanstvu je minimalna, samo jedan dan mjesečno. Tada se obavlja osnovna njega bilja: obrezivanje, branje plodova, održavanje tla i sjetva za sljedeći ciklus. Ostale aktivnosti kao što su kontrola štetočina i praćenje rasta biljaka obavljaju se kratkim intervencijama nekoliko puta mjesečno, a sve ostalo funkcioniše samostalno.
Važno je napomenuti da su takvi sistemi moguće i održivi samo ako se od početka pristupi s promišljanjem. U njegovom slučaju, sve je započelo s manjim eksperimentima i postepeno širenje. Uz dobar plan, pravovremeno sjetvu i njegu, može se posvetiti minimalno vremena, a opet postići maksimalne rezultate. Osim toga, on je uspio stvoriti kompostnu gomilu koja služi kao prirodni izvor hranjivih tvari, čime se smanjuje potreba za kupovnim gnojivima i pesticidima.
Uzgoj hrane na ovoj farmi nije samo stvar preživljavanja, već i učenja i povezivanja sa prirodom. Tako se ovaj čovjek povezuje sa ciklusima života, promatrajući kako biljke rastu i mijenjaju se kroz godine. To nije samo fizički rad; to je način života koji uključuje poštovanje resursa i samospoznaju.
Njegov primjer također pokazuje da se na malim prostorima može ostvariti veliki uspjeh. Baštovanstvo na ovaj način nudi veliku slobodu i samostalnost, ali i osjećaj postignuća jer ste sami odgovorni za vlastitu opskrbu hranom. Ovaj način života poziva nas da preispitamo naše svakodnevne navike, ovisnost o komercijalnoj proizvodnji hrane i mogućnost da živimo u većem skladu s okolišem.
Na kraju, ovaj pristup baštovanju nije samo primjer uspjeha, već i inspiracija za mnoge koji žele živjeti održivo i u skladu s prirodom. Osim toga, postavlja pitanje: Koliko bi svijet bio drugačiji kad bi svatko od nas posvetio malo više pažnje vlastitoj hrani i okolišu?