Kada je Sanja, dvadesetšestogodišnja grafička dizajnerica iz Banjaluke, ušla u mali second-hand butik na periferiji grada, nije imala neka velika očekivanja. Tražila je kaput za jesen, nešto što će je ugrijati tokom hladnijih dana, a da pritom ne potroši pola mjesečne plate. Ništa posebno, kako je sama rekla – „samo da nije ružan i da ima džepove“. Međutim, ono što je tada uzela sa vješalice nije bio samo kaput. Bila je to priča koja će joj promijeniti pogled na vrijednost, prošlost i slučajnosti.
Kaput je bio maslinastozelene boje, od čiste vune, s jednostavnim, ali elegantnim krojem. Na njemu nije bilo vidljivih oznaka marke, jedino je iznutra stajala mala, izblijedjela etiketa na kojoj se jedva moglo pročitati: “Made in Italy – Collezione Privata”. Prodavačica joj je rekla da kaput stoji već neko vrijeme na polici i da ga niko nije htio jer „izgleda preobično“. Sanji se upravo to svidjelo. Uz osmijeh, platila je kaput svega 18 maraka i otišla kući ne sluteći da nosi nešto mnogo vrednije.
Te večeri, dok je kaput čistila i provjeravala džepove, napipala je nešto tvrdo u postavi. U početku je mislila da je riječ o nekoj vrpci za vješanje, ali kada je bolje pogledala, vidjela je da je u unutrašnjem šavu bio pažljivo ušiven mali metalni amblem – zlatne boje, sa ugraviranim slovima: “G.F. 1963 – Studio Originale”. Zaintrigirana, Sanja je odlučila da pretraži internet.
Nakon nekoliko pokušaja i kombinovanja termina, došla je do rezultata koji joj je bukvalno oduzeo dah. Ispostavilo se da je amblem pripadao liniji ekskluzivnih komada modne kuće Gianfranco Ferré, koja je tokom šezdesetih kreirala ograničene kolekcije kaputa za tadašnju evropsku elitu. Ti komadi danas su rijetki i cijenjeni među kolekcionarima visoke mode, a mnogi od njih dostižu cijene i preko deset hiljada eura na aukcijama.
Sanja je sljedećih dana kontaktirala nekoliko stručnjaka za vintage modu, uključujući jednu kustoskinju iz Milana, koja je, nakon što je vidjela fotografije šavova, dugmadi i unutrašnjih detalja, potvrdila autentičnost kaputa. „To je rijetkost. Prava mala modna relikvija. Nosila ga je žena s ukusom i statusom,“ napisala joj je u mejlu.
Iako su je prijatelji savjetovali da kaput odmah stavi na aukciju i unovči, Sanja je odlučila da ga zadrži – barem za sada. „Nisam ušla u radnju tražeći blago, ali sada kad znam šta imam, osjećam se kao da nosim dio istorije na ramenima. Nije sve u novcu,“ rekla je u jednom lokalnom intervjuu, nakon što se priča proširila društvenim mrežama.
U međuvremenu, kaput je postao lokalna atrakcija. Ljudi su dolazili u second-hand butik da vide gdje je pronađen, a vlasnica radnje se našalila da sad svi kopaju po robi „kao da traže zakopano blago“. Iako je sličan komad pronađen još samo jednom – i to u Parizu, na privatnoj aukciji – Sanjin primjer pokazuje koliko su čuda moguća i koliko modna istorija može neočekivano ušetati u nečiji život.
„U vremenu kad svi trče za najnovijim trendovima, meni je život servirao bezvremenski klasik iz prošlog stoljeća. A sve što sam htjela bio je kaput s džepovima,“ kaže Sanja, uz smijeh.
Ova priča nije samo o sreći i modi – ona je i podsjetnik da prave vrijednosti ponekad leže u onome što drugi previđaju. U starom kaputu, u malom dućanu, u nečemu što izgleda obično – može se kriti istorija, stil i vrijednost neprocjenjiva za onoga ko zna gdje da gleda.