Hronični umor sindrom postaje sve češća tema u savremenom društvu. Ovaj poremećaj ne samo da ograničava sposobnost ljudi da normalno funkcionišu, već mnoge potpuno onesposobi da obavljaju i najjednostavnije svakodnevne zadatke.
Jedna od osoba koja se otvoreno suočila sa ovim stanjem je Ina Ignjatović iz Ćuprije, koja je godinama tragala za objašnjenjem simptoma koji su je svakodnevno iscrpljivali i mijenjali njen život iz temelja.
Prvi simptomi – „Umor koji ne prolazi“
Sve je počelo neprimjetno, blagim tegobama koje su izgledale kao obični problemi. Međutim, vremenom su postajale sve ozbiljnije.
Ina se prisjetila prvih znakova:
-
česte infekcije i povišene temperature koje su znale trajati mjesecima,
-
variranje krvnog pritiska,
-
bolovi u mišićima i zglobovima,
-
stalni umor koji ne prolazi ni nakon sna i odmora.
Posebno teško bilo je što su je ljekari stalno slali od jednog specijaliste do drugog. Analize su pokazivale da je „zdrava“, a njeno tijelo je, kako opisuje, „propadalo pod nevidljivim teretom“.
Nerazumijevanje okoline
📍 „Ljudi su mislili da umišljam bolest“, ispričala je Ina.
Dok su najbliži ukućani imali razumijevanja, šira okolina nije.
Zbog toga se osjećala usamljeno i izgubljeno. Sama je potražila pomoć psihijatra, ali je i tamo dobila potvrdu da nije riječ o psihičkom poremećaju.
Osjećaj da nalazi pokazuju jedno, a tijelo drugo bio je ogroman teret.
Prelomni trenutak – dijagnoza nakon 5 godina
Rješenje je stiglo tek nakon pet godina lutanja. Zahvaljujući prijateljici, Ina se obratila dr Branku Milovanoviću, stručnjaku za hronični umor.
📌 „Bilo je to kao pozitivan šok – neko je napokon rekao da moji simptomi nisu umišljeni i da imaju ime.“
Dobivanje dijagnoze bilo je ogromno olakšanje.
Život danas – manje simptoma, više snage
Nakon početka terapije, Ina se značajno oporavila. Više nema ni deset posto tegoba koje su je nekada mučile.
Iako povremeno osjeti slabost, naročito kod promjene vremena, danas može normalno da se posveti poslu i porodici.
Za nju je najveći spas bio u saznanju da bolest postoji i da ona nije sama u svojoj borbi.
Poruka svima koji pate od hroničnog umora
„Najvažnije je da se ne odustane. Možda nalazi ništa ne pokazuju, ali vaše tijelo najbolje zna kroz šta prolazi“, poručuje Ina.
Njena priča je snažan podsjetnik da hronični umor sindrom nije samo fizičko stanje, već i psihičko breme, jer pacijenti vode bitku i sa svojim tijelom i sa nerazumijevanjem okoline.
