Odluka da se dijete da na posvajanje jedna je od najtežih koje neka majka može donijeti. Iza svakog takvog čina krije se priča puna tuge, bola, ali i nade u bolji život za dijete. Jedna žena, koja je izabrala ostati anonimna, podijelila je svoju priču o sinu kojeg je dala na posvajanje kada je imao samo tri godine. Nije ni slutila da će se sedam godina kasnije suočiti s istinom koja će joj promijeniti život.
Teška odluka
Kada je rodila sina, imala je samo 19 godina. Bila je sama, bez podrške porodice, bez posla i sigurnog doma. Kako je vrijeme prolazilo, postalo joj je sve teže da mu pruži ono što je zasluživao – stabilan život, toplinu doma i bezbrižno djetinjstvo. Nakon dugih razmišljanja i suza, donijela je najtežu odluku u svom životu – odlučila ga je dati na posvajanje.
„Nisam htjela da odraste u siromaštvu i nesigurnosti. Htjela sam mu pružiti priliku za bolji život, s ljudima koji će ga voljeti i moći mu dati sve što ja nisam mogla“, prisjeća se.
Mališan je brzo pronašao novu porodicu – bračni par koji nije mogao imati djece, ali je imao veliko srce i spremnost da mu pruži srećno djetinjstvo. Iako ju je srce boljelo, uvjeravala se da je donijela pravu odluku.
Život bez sina
Godine su prolazile, a iako se trudila nastaviti sa svojim životom, nijedan dan nije prošao, a da nije pomislila na njega. Pitala se kako izgleda, kakav mu je glas, da li je srećan… ali u dogovoru s agencijom za posvajanje, nije imala pravo na kontakt.
Onda je, sedam godina kasnije, dobila poruku na društvenim mrežama koja ju je ostavila bez daha. Bila je to žena koja ga je posvojila.
Neočekivana istina
Poruka je bila kratka:
„Znam da nikada nismo bile u kontaktu, ali osjećala sam potrebu da vam se obratim. Želim da znate da je vaš sin divno dijete i da vas nikada nije zaboravio.“
Srce joj je zalupalo. Nije znala kako da reaguje, da li da odgovori, da li da se nada nečemu čemu nije smjela da se nada. Odgovorila je drhtavim rukama.
„Hvala vam što ste mi se javili. Da li je srećan?“
Odgovor je bio još emotivniji nego što je očekivala:
„Ne samo da je srećan, nego vas se i sjeća. Cijelo ovo vrijeme čuva jednu malu plišanu igračku koju ste mu dali prije nego što je otišao. Priča o vama i često kaže da vas voli, iako vas nije vidio godinama.“
Suze su joj same krenule niz lice. Pomisao da je njen sin, sada već desetogodišnjak, cijelo ovo vrijeme mislio na nju bila je nevjerovatna.
Tada je uslijedilo pitanje koje joj je potpuno promijenilo život:
„Ako ste spremni, mislim da je vrijeme da se sretnete.“
Ponovno spajanje
Nakon dugog razgovora, dogovorile su susret u parku. Kada ga je ugledala, nije mogla vjerovati koliko je narastao, ali prepoznala je njegove oči – bile su iste kao prvog dana kad ga je držala u naručju. Trčao je prema njoj i, bez ikakve sumnje, zagrlio je najjače što je mogao.
„Mama!“ – rekao je tiho.
Tog dana, iako nije znala što budućnost donosi, shvatila je da prava ljubav ne nestaje, bez obzira na vrijeme i udaljenost. Njihova priča tek je počinjala.