Dino Merlin, jedno od najvećih imena muzičke scene Balkana, nije oduvijek bio slavna ličnost čije pjesme pjevaju milioni. Njegov put do uspjeha bio je trnovit, a djetinjstvo obilježeno siromaštvom i strogim pravilima majke, koja je, kao pobožna žena, imala jasnu viziju šta njen sin treba, a šta ne treba da radi.
Njegova majka bila je bula, žena koja je svoj život posvetila vjeri i odgoju djece u duhu islama. Odrastao u skromnim uslovima, Dino se od malih nogu suočavao s izazovima koje donosi siromaštvo. Majka je radila koliko je mogla da bi mu obezbijedila osnovne stvari, ali nije odobravala njegovu želju da se bavi muzikom.
“Pjevanje nije posao za tebe”
Od malih nogu, Dino je pokazivao sklonost prema muzici. Svaki slobodan trenutak provodio je slušajući radio, pjevajući i pokušavajući da svira na improvizovanim instrumentima. Međutim, njegova majka nije dijelila tu strast.
“Pjevanje nije posao za tebe, sine. Treba da se školuješ, da nađeš ozbiljan posao. Muzičari su boemi, lutalice. To nije život za tebe”, govorila mu je.
Njena strogost bila je iz ljubavi i brige za sina. Nije željela da provede život u nesigurnosti, bez stalnih prihoda i društvenog uvažavanja. Uprkos njenim pokušajima da ga odvrati, Dino je bio nepokolebljiv.
Bregović i Čola na Bajram – neprijatan susret
Kada je Merlin počeo da gradi muzičku karijeru, malo ko je vjerovao da će postići ono što danas ima. U svojim ranim danima, surađivao je s Goranom Bregovićem i Zdravkom Čolićem, dvjema muzičkim ikonama tog vremena. Brega, poznat po svom specifičnom muzičkom izrazu i produkciji, prepoznao je Merlinov talenat, a Čola, koji je već tada bio zvijezda, podržavao ga je.
Jednog Bajrama, Dino je odlučio da majci predstavi svoje prijatelje. Brega i Čola su, puni poštovanja, došli kod njega kući kako bi zajedno proslavili praznik. Donijeli su poklone, sjeli za sofru i započeli razgovor s njegovom majkom.
Ali, kako priča kaže, ona nije bila oduševljena njihovim prisustvom. Bila je žena čvrstih principa i nije lako prihvatala muzičare, pogotovo one koji su, po njenom mišljenju, živjeli previše slobodno.
U jednom trenutku, dok su razgovarali o muzici i Merlinovim ambicijama, majka je pogledala goste i rekla samo jednu riječ koja ih je ostavila bez teksta:
“Boemi.”
Bregović i Čola su se samo nasmijali, svjesni da ih ona vidi upravo onako kako ih mnogi tradicionalni ljudi tog vremena doživljavaju – kao ljude bez stabilnosti, koji žive od pjesme i provoda.
Merlinova zahvalnost majci
Iako ga je majka u početku pokušavala odvratiti od muzike, Dino joj nikada nije zamjerio. Naprotiv, uvijek je isticao koliko mu je ona bila oslonac i koliko je zahvalan na njenom odgoju. Njen trud i ljubav oblikovali su ga u čovjeka kakav je danas – upornog, posvećenog i izuzetno emotivnog umjetnika čije pjesme dotiču srca mnogih.
Danas, kao jedna od najvećih muzičkih zvijezda Balkana, često se prisjeća svog skromnog djetinjstva i majčinih riječi. Možda ga je pokušavala spriječiti da postane pjevač, ali upravo ta njena briga i stroga disciplina dali su mu snagu da se dokaže i uspije.
Njena riječ “boemi” ostala je upamćena kao trenutak susreta dva svijeta – tradicionalnog, u kojem je ona živjela, i modernog, muzičkog, u kojem je njen sin pronašao svoju sudbinu.