Poznata televizijska voditeljica Marija Kilibarda, koja godinama osvaja gledatelje svojom harizmom, energijom i toplinom, po prvi put je javno progovorila o najintimnijoj i najtežoj borbi u svom životu – borbi za potomstvo. Njena ispovijest, koju je podijelila u emisiji otvorenog formata, rasplakala je publiku i izazvala lavinu podrške na društvenim mrežama.
Marija, koja se decenijama gradi kao profesionalac u medijima, poznata je po tome što rijetko dijeli privatne detalje sa javnošću. Ipak, odlučila je da podijeli svoju priču s ciljem da pruži podršku ženama koje se suočavaju s istim izazovima – borbom protiv neplodnosti, neuspješnim pokušajima vantjelesne oplodnje, te emocionalnim i fizičkim posljedicama koje ova borba nosi.
“Trepnula sam i prošle su godine…”
U potresnoj ispovijesti, Marija je kazala da je do 35. godine života bila fokusirana na karijeru, samorazvoj i ljubavne odnose koji, kako sama kaže, nisu vodili porodičnom životu. Nije željela da robuje rokovima, ali, kako je priznala, vrijeme ne pita nikoga.
“Trepnula sam i prošle su godine. A ja nisam postala majka. I onda sam prvi put osjetila strah koji ne mogu opisati riječima. Strah da to možda nikada neću postati”, rekla je vidno potresena Marija.
Hormonska terapija: tijelo i duša na testu
U želji da poveća šanse za trudnoću, Kilibarda je prošla kroz agresivnu hormonsku terapiju. Opisala je to iskustvo kao jedno od najtežih u životu.
“Terapija me razbila. Fizički, ali još više psihički. Tijelo mi je bilo kao da ne pripada meni – nadutost, bolovi, promjene raspoloženja, nesanica… ali ono što je najviše boljelo bila je tišina – tišina testa koji opet nije pokazao dvije crtice”, priznala je.
Dodala je da je u tom periodu izbjegavala ljude, čak i bliske prijatelje, jer nije imala snage da odgovara na ista pitanja: “Kad ćeš dijete?” ili “Šta čekaš?”.
Pritisak društva i očekivanja okoline
Marija nije krila da ju je posebno boljelo što je društvo često sklono osuđivanju žena koje nemaju djecu, iako niko ne zna njihove razloge, unutrašnje borbe, suze i pokušaje.
“Nisam čekala iz hira. Jednostavno, život me nije vodio tim putem tada kad je možda trebalo. I to je nešto s čim učim da se pomirim. Ali teško je, jer vam stalno u lice govore da ste ‘kasno krenuli’, da ste ‘birale karijeru’, kao da je sve to bila neka sebična odluka.”
Posebno je naglasila koliko je važno prestati s osudama i dati ženama prostor da same biraju i prođu kroz svoj put, bez pritiska i očekivanja koja im nameće društvo, mediji i bliža okolina.
Nada ne umire
Iako još uvijek nije ostvarila majčinstvo, Marija ne odustaje od nade.
“Ne zatvaram ta vrata. Znam da ima žena koje postanu majke i sa 45. Moj put je drugačiji, sporiji, ali ne znači da je gotov. Možda će se desiti prirodno. Možda će mi Bog podariti dijete na neki drugi način. Ne odbacujem ni ideju o usvajanju. Samo želim da volim i da budem voljena. Majčinstvo je mnogo više od biologije.”
Poruka ženama: Niste same
Za kraj, Marija je poslala snažnu poruku svim ženama koje se bore s istim izazovima:
“Znam da boli. Znam kako je kad svaka mjesečnica slomi komadić srca. Znam kako je kad držite test u ruci i molećivo gledate u njega, a on šuti. Niste same. Vaša vrijednost nije određena time jeste li majka ili niste. Vi ste žene, bića ljubavi, snage i nade – i to vam niko ne može oduzeti.”
Njena ispovijest naišla je na ogromnu podršku i brojne komentare žena koje su se prepoznale u njenoj priči. Marija Kilibarda još jednom je pokazala da snaga žene ne leži samo u osmijehu pred kamerama, već u hrabrosti da otvori srce i podijeli svoje najteže trenutke – kako bi možda olakšala nečiji drugi.
