Već godinama u fokusu medija je pjevačica Nada Obrić zbog njezine hrabre borbe s tri različite vrste raka. Međutim, nedavno je odlučila otvoreno govoriti o činjenici da ova izazovna iskustva nisu jedini teški trenuci s kojima se suočila u životu; također je podnosila bolne mjesečnice tijekom djetinjstva.
Unatoč stalnim raspravama o njezinom zdravstvenom stanju, Nada otkriva da je trenutno u dobrom stanju, suprotno medijskim nagađanjima. Međutim, njezina primarna briga leži u osjećaju usamljenosti koji je duboko muči. “Sada se nalazim u stanju samoće. Živjeti sam, po vlastitom izboru, ima svoje prednosti. Uredio sam svoj život prema svojim preferencijama, na način koji je u skladu s mojim uvjerenjima i donosi mi zadovoljstvo. Međutim, istina Izazov leži u tome što sam sam u vlastitoj duši. Shvatio sam da mi je lakše u vlastitom društvu nego s pojedincima koji nemaju razumijevanja.
Oni pojedinci s kojima sam se nekoć družio nisu propušteni, jer njihova odsutnost sugerira da ne žude Ova odluka da prigrlim samoću je isključivo moja i ja uspješno koračam tim putem, pronalazeći sreću na način koji sam odabrao”, rekla je Nada, dok su joj sjećanja na život u Bosni navirala. Tijekom svog života dosljedno je smatrana iznimno dinamičnom, odgovornom i prilagodljivom osobom. Međutim, bilo je vrijeme kada je dopustila da joj sve to napuha ego. Pjevačica ističe kako su joj se neki trenuci zauvijek urezali u sjećanje. U Bosni mi je život bio ispunjen i zadovoljan. Zvornik je bio moje rodno mjesto, gdje sam završio srednju školu prije preseljenja u Sarajevo. Upravo u Sarajevu sam stekao diplomu pravnika na cijenjenom Pravnom fakultetu i osigurao mjesto u općini.
Izuzetnih 13 godina obavljala sam odvjetničku službu, posvetivši se svojoj profesiji. Osvrćući se na svoje djetinjstvo, bila je to mješavina ljepote i teškoće. Postoje određeni aspekti moje prošlosti koji su ostali neispričani, čak ih nisam podijelio s vlastitom djecom, jer su duboko osobni i bolni. Ova iskustva vrte se oko mojih roditelja, koji nisu mogli suživjeti, ali nisu mogli podnijeti da budu razdvojeni, ostavljajući me uhvaćenu u sredini. Nije mi namjera nikome otkrivati te detalje. Oni su fragmenti mog djetinjstva nad kojima sam trijumfirao, koji su me na kraju ojačali. Ovim uvodom Nada je krenula u svoju priču prisjećajući se nezaboravnog događaja. Za to vrijeme posjedovao sam sve što postoji.
Otac je bio na položajima i u općini i na sudu, dok je majka obavljala ulogu domaćice. Općenito se shvaćalo da se bez nade ne mogu doživjeti počeci ili krajevi života, a ja sam utjelovio taj osjećaj. Svim srcem sam se posvetio gimnastici i aktivno sudjelovao u raznim kulturno-umjetničkim aktivnostima, uključujući i dramske sekcije. Dodatno sam se bavio sportovima poput rukometa i košarke. Moja predanost ovim poslovima bila je toliko izražena da mi je, kad sam došao do treće godine srednje škole, grad povjerio odgovornost da pratim desetero djece na izletu na more kao njihov učitelj. Ta su djeca tada bila osmi razred, a okolnosti na autobusnom kolodvoru bile su poprilično mučne. Umjesto izravnog obraćanja djeci, pojedinci su se obraćali meni. Posebno alarmantan incident dogodio se kada su nestala dva moja dječaka. Suočen s ovom situacijom, donio sam odluku da ću, ako se ponovno ne pojave, razmišljati o samoubojstvu. Srećom, sljedećeg jutra locirani su u pratnji policije. Pjevačica je u emisiji “Premijera – Vikend specijal” ispričala kako su ih bez prestanka molili da autobusom odu do Dubrovnika i da se vrate istim putem. Nevoljko su dopustili svojim drugovima da odu, pod uvjetom da se vrate do osam sati navečer. Po njihovom konačnom dolasku, opalio sam im tako snažan šamar da su se odmah srušili na zemlju.
