Jovana je trčala dvorištem kao da je neko progoni. Njena plava kosa vijorila je na vjetru, a suze su joj se slivale niz obraze dok je panično ponavljala:
“Tata! Tata! Ima nešto u mojoj kosi! Skini to, molim te!”
Njen otac, Petar, koji je upravo popravljao ogradu iza kuće, brzo je ostavio alat i prišao joj. Srce mu se steglo od brige – vidio je da njegova kćerka drhti od straha.
“Smiri se, Jovana, hajde da vidimo šta je to,” rekao je blagim glasom, pokušavajući da je umiri.
Njene ruke su bile u kosi, očajnički pokušavajući da se oslobodi nečega što se uplelo u guste pramenove njenog konjskog repa. Kad joj je tata prišao bliže, uhvatio je vrh repa i pažljivo počeo da raspetljava kosu. U tom trenutku, nešto se pomjerilo.
Jovana je vrisnula, a Petar je na trenutak zastao, ali onda je odlučno nastavio. Kosa se konačno rastvorila, i iz nje je, u šoku i nevjerici, izvukao – malenu, prestrašenu šišmišicu.
Njena tamna krila bila su sklopljena, a sićušne oči treperile su od svjetlosti. Izgledala je preplašeno koliko i Jovana. Na trenutak, oboje su zurili u to malo stvorenje. Jovana je uzdahnula, još uvijek nesigurna da li da se ponovo uplaši ili da osjeti olakšanje.
“To je samo šišmiš!” rekao je njen otac, sada već sa osmijehom. “Nekako se zapleo u tvoju kosu.”
Jovana je koraknula unazad. “Ali… kako? Zašto baš meni?!”
“Vjerovatno je bio u nekom grmu, možda si prošla preblizu i slučajno ga uznemirila. A možda je jednostavno bio radoznao,” našalio se Petar.
Uz malo truda, pažljivo je oslobodio šišmišicu iz kovrdža, pazeći da je ne povrijedi. Kad ju je konačno oslobodio, ona je nekoliko sekundi mirovala na njegovom dlanu, kao da procjenjuje situaciju. Zatim je naglo raširila svoja sićušna krila i vinula se u vazduh, nestajući među granama obližnjeg drveta.
Jovana je još uvijek bila prestravljena, ali i fascinirana. “Nikad nisam vidjela šišmiša izbliza. Uvijek sam mislila da su strašni.”
https://x.com/tusmedios/status/1761778336366317739?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1761778336366317739%7Ctwgr%5E72927cfa0d9ea8a07ce7707cba6f4ee5ffb782a1%7Ctwcon%5Es1_c10&ref_url=https%3A%2F%2Fwww.zanimljivosti.xyz%2F2024%2F03%2Fdotrcala-je-i-uspaniceno-ponavljala-da.html
Petar se nasmijao. “Vidiš, nije toliko strašno kad ih bolje upoznaš. Šišmiši su korisni, jedu komarce i pomažu prirodi. Ovo je bila mala avantura, zar ne?”
Jovana je polako klimnula glavom, još uvijek u nevjerici zbog svega što se dogodilo. Pogledala je prema drvetu gdje je šišmišica nestala i nasmiješila se.
“Pa dobro, ali sljedeći put neka avantura bude malo manje… zapetljana!” rekla je, sada već opuštenije.
Te večeri, dok je ležala u krevetu, još uvijek je osjećala lagani strah pri pomisli na šišmiša u svojoj kosi. Ali, s druge strane, imala je priču koju nikada neće zaboraviti – priču o neobičnom susretu i jednoj maloj, izgubljenoj šišmišici.