Ako vam se ikada dogodilo da poželite da pobjegnete iz prostorije jer neko neprestano cupka nogom, klikće hemijskom olovkom ili glasno mljacka dok jede – niste sami. Možda ste pomislili da ste samo preosjetljivi ili da preuveličavate, ali zapravo, možda imate neurološko stanje poznato kao mizokinezija ili mizofonija.
Ovi relativno nepoznati, ali vrlo stvarni fenomeni, pogađaju značajan broj ljudi – i mogu ozbiljno uticati na svakodnevni život.
Šta je mizokinezija – i zašto vas tuđi pokreti dovode do ludila?
Mizokinezija je intenzivna iritacija ili emocionalna reakcija izazvana gledanjem ponavljajućih pokreta kod drugih ljudi. To mogu biti tikovi, cupkanje nogom, lupkanje prstima, vrtjenje pramena kose, stalno klimanje glavom i slični gestovi.
Ono što za većinu ljudi nije ni primjetno, kod osobe sa mizokinezijom može izazvati izuzetnu napetost, anksioznost, pa čak i agresivne misli. Jednostavno rečeno – vaš mozak registruje te pokrete kao prijetnju, i pokreće “bori se ili bježi” (fight or flight) mehanizam.
Naučna istraživanja, poput onih sprovedenih na Univerzitetu Britiš Kolumbija, pokazuju da skoro trećina populacije doživljava određeni nivo nelagodnosti pri posmatranju tih ponavljajućih pokreta.
Mizofonija – kad zvuk postaje neprijatelj
Ako vam vizuelni podražaji nisu dovoljni da vam dignu pritisak, tu je mizofonija – neuobičajeno jaka emocionalna reakcija na određene zvuke. Najčešće “okidače” predstavljaju:
-
Mljackanje i žvakanje
-
Srkanje supe ili napitaka
-
Disanje, škrgutanje zubima, gutanje
-
Kucanje noktima po stolu
-
Šuštanje papira ili kesica
Osobe s mizofonijom često osjećaju gađenje, bijes, nelagodu ili fizičke simptome poput mučnine kada su izložene ovim zvukovima. Kod ozbiljnijih slučajeva, problem može postati toliko izražen da utiče na produktivnost, koncentraciju, pa čak i odnose s ljudima.
Mizokinezija vs. Mizofonija: Koja je razlika?
-
Mizokinezija: Odnosi se na vizuelne stimulanse – iritaciju izazvanu gledanjem tuđih pokreta.
-
Mizofonija: Fokusira se na zvučne stimulanse – zvukove koje drugi proizvode.
Oba stanja mogu postojati istovremeno i zajedno činiti svakodnevicu izazovnom. Ljudi koji pate od jednog od ova dva fenomena često prijavljuju simptome oba – što može dodatno otežati socijalne interakcije i boravak u zajedničkim prostorima.
Kako se manifestuju simptomi?
Prema riječima Rebeke Elis, stručnjaka za javno zdravlje, osobe koje pate od mizokinezije i mizofonije mogu iskusiti:
-
Ubrzan rad srca i pojačan krvni pritisak
-
Napetost u mišićima, posebno u grudima i vratu
-
Nagle promjene raspoloženja (bijes, frustracija, iritacija)
-
Nemogućnost fokusiranja na zadatke
-
Impulsivne ili nasilne misli
-
Osjećaj gađenja ili želju za bijegom
Ovi simptomi često su pogoršani ako se osoba osjeća “zarobljeno” u prostoru u kojem se nalazi okidač – na poslu, u učionici, vozu, restoranu…
Ko je najviše pogođen?
Ne postoji jasan uzrok mizofonije ili mizokinezije, ali određene grupe su sklonije razvijanju ovih reakcija:
-
Osobe sa anksioznošću ili generalizovanim stresom
-
Ljudi koji pate od PTSP-a
-
Osobe sa autizmom ili ADHD-om
-
Oni koji imaju hipersenzitivan nervni sistem
Takođe, naučnici smatraju da i genetska predispozicija može igrati ulogu – posebno ako postoji porodična istorija sličnih neuroloških reakcija.
“Nemoj da preteruješ” – zašto ta rečenica ne pomaže
Jedan od najvećih problema jeste što ljudi iz okruženja često ne shvataju ozbiljno ove pojave. Komentari poput:
-
“Preosjetljiv/a si”
-
“Pa svi mljackaju, šta ti smeta?”
-
“Ignoriši to”
…mogu samo pogoršati stanje i dovesti do dodatne frustracije, povlačenja i osjećaja usamljenosti kod osobe koja pati. Potrebno je razumijevanje, a ne banalizovanje.
Može li se liječiti ili kontrolisati?
Iako mizokinezija i mizofonija trenutno nisu zvanično klasifikovane kao mentalni poremećaji, postoje efikasne metode koje mogu pomoći:
Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT)
Naučite kako da identifikujete okidače i promijenite svoju reakciju na njih.
Tehnike disanja i opuštanja
Duboko disanje, progresivna relaksacija mišića i mindfulness pomažu kod fizičkih reakcija.
Fizičke barijere
Korišćenje slušalica s bijelim šumom, maskiranje zvukova muzikom, sjedenje s leđima prema izvoru pokreta…
Skretanje pažnje
Usmjeravanje fokusa na nešto drugo – čitanje, rješavanje zadataka, fizička aktivnost.
Otvorena komunikacija
Kada god je moguće, ljubazno i jasno objasnite ljudima šta vam smeta. Većina neće reagovati loše ako ih informišete bez optuživanja.
Ne, niste ludi – samo neurološki osjetljivi
Ako vas “izluđuje” nešto što drugima djeluje potpuno bezazleno – niste sami. Mizokinezija i mizofonija su stvarna stanja, a ne znak preosjetljivosti ili dramatizovanja. Razumijevanje i svijest o ovim fenomenima prvi su koraci ka boljoj svakodnevici – kako za one koji pate, tako i za one koji ih okružuju.
Dakle, ako vam idu na živce mljackanje, cupkanje ili lupkanje – ne brinite. Niste vi problem. Samo vaš mozak kaže: “Ovo mi smeta – jako.”
