Ova priča zvuči kao nešto iz horor filma ili možda iz bajke, ali sve se dogodilo u stvarnom životu, ostavljajući tragove u duši onog ko je svjedočio ovom nevjerovatnom događaju. Tuga, žalost i nevjerica bili su samo početak, a ono što je uslijedilo, bila je prava drama koja bi mogla zalediti krv u žilama svakog čovjeka. Priča o čovjeku koji je bio duboko pogođen gubitkom svoje voljene žene, a onda je, nakon njenog iznenadnog povratka, morao da se suoči sa stvarima koje nisu imale nikakvog objašnjenja.
Priča počinje kao mnoge druge priče o gubitku. Žena je oboljela, bolovala je i na kraju preminula. Sve je išlo uobičajeno, kao što se to često događa u takvim situacijama. Žao mu je bilo, ali nije mogao da uradi ništa da je spasi. Zbog nesreće, sve se brzo desilo. Nakon njenog smrti, duboko potresen, organizovao je sve za njen sprovod. On i porodica su se trudili da obezbjede sve što je bilo potrebno za posljednji ispraćaj. Iako je bio emocionalno slomljen, osjećao je da mora biti jak za sve one oko sebe, a posebno za djecu. Tuga ga je pritisla do granica izdržljivosti, ali život ide dalje, pa je morao da se suoči sa stvarnošću.
Nakon pogrebne ceremonije, nastavio je sa životom koliko god je mogao. Svi su u njegovom okruženju bili zabrinuti zbog njega, jer je bio potpuno slomljen. Prolazile su sedmice, ali tuga nije jenjavala. Iako se trudio da zadrži svakodnevni ritam, sve mu je izgledalo kao magla. Nedjelje su prolazile, ali tada se desilo nešto što nijedna logika ne može da objasni.
Dva tjedna nakon sahrane, dok je živio u svom domu, pokušavajući da se nosi sa gubitkom, na vratima su se pojavila… njegove voljene žene. Bio je šokiran, zbunjen i uplašen. Gledao ju je, u punoj nevjerici, kako stoji pred njim, potpuno zdrava i, čini se, ljuta. Pogledala ga je sa onim poznatim, oštrim očima koje je imao samo ona. Nije mogla da vjeruje da je on sahranio, nije mogla da shvati da je napustio sve to i došao do tačke da je samo isprati, bez stvarne nade.
Pitanje koje mu je postavila, u tom trenutku, bilo je jednostavno, ali puno snažnih emocija: „Zašto si me ostavio? Zašto nisi vjerovao da ću se vratiti?“ Bila je to mješavina ljutnje, zbunjenosti i snažnog osjećaja napuštenosti. Kroz suze, naravno, nije mogla da sakrije osjećaj tuge što je jednostavno ispuštena, zaboravljena u tom tragičnom trenutku. Da stvar bude još gora, nije imala nikakvog objašnjenja za to šta se zapravo dogodilo.
Čovjek je stajao, potpuno zbunjen, pokušavajući da shvati šta se dešava. Osjećao se kao da nije bio u stvarnom svijetu. Njegova žena, koju je sahranio, sada se pojavljuje pred njim u punoj snazi. Bilo je to nevjerojatno iskustvo, nešto što nije mogao da objasni. Iako je bio duboko potresen njenim povratkom, sve što je mogao da uradi bilo je da je zagrli i zapita se šta se zapravo događa.
Bila je tu, pred njim, fizički prisutna, ali sa ozbiljnom promjenom u svom ponašanju. Nije se ponašala kao ranije. S njom je bilo nešto drugačije. Njen izraz lica bio je tmuran, njen govor oštar, a njeno ponašanje izuzetno agresivno. Nije izgledala kao osoba koju je znao. Nakon svega što je prošao, izuzetno zbunjen, morao je da se suoči sa činjenicom da je nešto vrlo čudno postojalo iza svega ovog.
Nakon svega, istina je bila još nejasnija. Da li je to bila samo njegova mašta, stres, ili je zaista nešto misteriozno u pitanju? Za sada, nije bilo odgovora, a njegovo emocionalno stanje ostalo je na ivici nevjerice.
Bez obzira na to što su stručnjaci kasnije pokušavali da mu objasne, on nikada nije mogao da zaboravi dan kada se njegova voljena žena vratila. Taj događaj, bez obzira na to što nije imao racionalno objašnjenje, zauvijek je ostao u njegovom pamćenju kao najčudniji trenutak njegovog života.
Ova priča nam pokazuje da život ponekad može biti toliko zagonetan da se pitamo da li je moguće da su događaji izvan naše kontrole, a ono što se događa sa nama nije uvijek racionalno.