Turska serija “Sulejman Veličanstveni” zaludila je region i šire, donoseći glamur, intrige i luksuz osmanskog dvora direktno u naše dnevne boravke. Jedan od najfascinantnijih likova svakako je Hurem sultanija, koju je maestralno odigrala glumica Meryem Uzerli. Njen lik je prikazan kao snažna, strastvena i politički mudra žena, koja je iz robinje postala najmoćnija žena Osmanskog carstva. Ali, osim političkih igara i ljubavi prema Sulejmanu, publiku je osvojila i vizuelna raskoš – od blještavih haljina, nakita koji zasljepljuje, pa sve do savršeno stilizovane kose.
Međutim, istina o stvarnoj Hurem, poznatoj i kao Rokselana, daleko je drugačija. U stvarnosti, ta legendarna sultanija ni izbliza nije izgledala kao ikona visoke mode. Štaviše, kad se pogleda historijska dokumentacija, gravure i opisi iz 16. vijeka, stiče se sasvim drugačija slika – Hurem je nosila odjeću koju bi danas, bez imalo zadrške, modni kritičari opisali kao “funkcionalnu, slojevitu i nimalo laskavu”.
U jednoj od najpoznatijih gravura, prikazana je u višeslojnoj odjeći, prekrivena od glave do pete, s turbanom na glavi koji više podsjeća na zavoj nego na modni dodatak. Nema tu dekoltea, nema dubokih izreza, nema satena ni sjaja. Umjesto toga – grube, teške tkanine, nekoliko slojeva odjeće, široki rukavi i krojevi koji skrivaju svaki centimetar tijela. Da je danas kroja Nada Macura, možda bi se čak i prepoznala u tom “oblačenju na lukav način” – sloj po sloj, da slučajno ne promrzneš.
I nije to bilo bez razloga. U osmanskoj kulturi tog vremena, žene iz harema nisu se pokazivale javnosti. Njihova odjeća je bila prije svega zaštita i simbol skromnosti, a ne sredstvo izražavanja lične estetike. No, i unutar takvih okvira, Hurem je uspjela da ostavi dubok trag, prije svega svojom inteligencijom i uticajem na politiku, a ne modom.
A kad je riječ o obući – tu dolazimo do dijela koji zaista tjera da se uhvatimo za glavu. U seriji Hurem hoda kao da je sišla s modne piste – visoke potpetice, izvezeni papučići, tanki materijali. Ali u realnosti, žene u haremu nosile su nešto sasvim drugo – drvene nanule, često bez ikakve unutrašnje postave, koje su klepetale pri svakom koraku. Te nanule bile su više nalik na japanske geta sandale, ali grublje, teže i daleko neudobnije. I to su nosile samo unutar prostora harema; vani – nikako.
Zamislite ženu koja svakodnevno nosi više slojeva tkanine, pokrivenu od glave do pete, uz to hoda u drvenim sandalama koje se jedva mogu nazvati obućom. Nema parfema, nema šminke kakvu mi poznajemo, nema frizerskog salona. I uprkos svemu tome – ta žena je osvojila srce sultana i ostala zapamćena kao jedna od najmoćnijih figura svog vremena.
Ovo samo pokazuje koliki je jaz između historijske realnosti i onoga što nam nudi televizijska fikcija. Nema ništa loše u glamuroznoj verziji Hurem – serija je umjetnost, a umjetnost uvijek interpretira stvarnost kroz svoje filtere. Ipak, vrijedno je s vremena na vrijeme podsjetiti se da iza svake raskošne serijske scene postoji stvarna osoba, čiji život je bio daleko složeniji i često manje udoban nego što to ekran prikazuje.
Dakle, ako ste nekada pomislili da bi voljeli biti u koži Hurem sultanije, zapitajte se još jednom: da li biste zaista mogli izdržati u slojevima debelih tkanina, bez moderne kozmetike, s drvenim cipelama na nogama i stalnim političkim intrigama oko sebe?
Na kraju, prava Hurem možda nije bila modna ikona, ali je svakako bila simbol moći, snalažljivosti i ženske upornosti u svijetu koji ženama nije mnogo praštao. A to, čak i bez svile i zlata, ostaje najvažnija ostavština.
