Štitna žlijezda je mala, leptirasta žlijezda smještena u donjem dijelu vrata, ali njen značaj za organizam je ogroman. Ona reguliše metabolizam, srčani ritam, tjelesnu temperaturu, pa čak i raspoloženje. Kada štitna žlijezda ne funkcioniše kako treba – bilo da je riječ o hipotireozi (smanjenoj aktivnosti) ili hipertireozi (povećanoj aktivnosti) – to može dovesti do brojnih zdravstvenih problema.
I dok mnogi znaju koliko su važni unos joda, selenijuma i zdrave masti za pravilno funkcionisanje štitne žlijezde, rijetko se priča o namirnicama koje joj zapravo štete. Jedna takva hrana, koju mnogi svakodnevno konzumiraju i smatraju potpuno bezopasnom, može imati izuzetno negativan uticaj na ovu osjetljivu žlijezdu.
Soja – tihi neprijatelj štitne žlijezde
Soja i proizvodi na bazi soje (sojino mlijeko, tofu, sojini proteini, vegetarijanski zamjenski proizvodi, soja sos) sve su prisutniji na tržištu kao zdrava alternativa mesu i mliječnim proizvodima. Međutim, kada je u pitanju zdravlje štitne žlijezde – soja može biti pravi problem.
Soja sadrži spojeve poznate kao goitrogeni. To su supstance koje ometaju sposobnost štitne žlijezde da koristi jod, mineral koji je ključan za proizvodnju hormona štitne žlijezde. Kada se goitrogeni konzumiraju u velikim količinama, a naročito ako osoba već ima problema sa štitnjačom ili unosi nedovoljno joda, posljedice mogu biti ozbiljne: usporavanje metabolizma, umor, depresija, problemi sa kožom, povećanje tjelesne težine i još mnogo toga.
Naučna istraživanja potvrđuju zabrinutost
Više studija pokazalo je vezu između visokog unosa soje i poremećaja u funkciji štitne žlijezde. Na primjer, istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism pokazalo je da su žene koje su unosile veće količine izoflavona iz soje imale veću vjerovatnoću da razviju hipotireozu, posebno ako su imale manjak joda u ishrani.
Još jedno istraživanje provedeno u Japanu, gdje se soja često konzumira, pokazalo je da prekomjeran unos fermentisanih i nefermentisanih sojinih proizvoda može dovesti do disbalansa hormona štitne žlijezde kod osjetljivih pojedinaca.
Nije svaka soja jednako opasna
Važno je naglasiti da nisu svi sojini proizvodi jednako štetni. Fermentisana soja (kao što su miso, tempeh ili natto) ima znatno manju količinu goitrogenih jedinjenja i lakše se probavlja. Problematičniji su visoko prerađeni oblici soje – sojino mlijeko, sojine proteine u prahu, prerađeni veganski proizvodi i razni industrijski napici i grickalice koji sadrže sojine derivate.
Takođe, količina unosa igra ključnu ulogu. Povremena konzumacija soje kod zdravih osoba s optimalnim nivoima joda vjerovatno neće izazvati štetu. Međutim, svakodnevna konzumacija u velikim količinama može biti rizična – naročito kod osoba sa predispozicijom za bolesti štitne žlijezde.
Kako zaštititi svoju štitnu žlijezdu?
-
Smanjite unos visoko prerađenih sojinih proizvoda.
-
Ubacite više fermentisanih oblika soje, ako je već konzumirate – oni su znatno bezbjedniji.
-
Vodite računa o unosu joda, naročito ako izbacujete so ili jedete isključivo biljnu ishranu. Morske alge, jodirana so i riba su prirodni izvori joda.
-
Redovno kontrolišite hormone štitne žlijezde, naročito ako osjećate umor, promjene u težini, osjetite hladnoću, depresiju ili imate porodičnu istoriju problema sa štitnjačom.
-
Konzultujte se s ljekarom ili nutricionistom prije prelaska na ishranu bogatu sojom.
Zaključak
Iako soja ima mnoge benefite – poput sadržaja proteina i biljnih estrogena – važno je znati da nije idealna za svakoga. Osobe koje imaju problema sa štitnom žlijezdom, posebno sa hipotireozom, trebalo bi da budu oprezne i ograniče unos ove namirnice. Ključ je u balansu, informisanosti i slušanju sopstvenog tijela. Nije svaka „zdrava hrana“ zdrava za svakog čovjeka – i upravo zato je važno prilagoditi ishranu vlastitom organizmu i potrebama.
Ako imate bilo kakve sumnje u vezi sa zdravljem svoje štitne žlijezde, ne oslanjajte se isključivo na članke – posavjetujte se sa stručnjakom. Jer kada je štitna žlijezda u balansu, cijelo tijelo funkcioniše skladno.
