U svijetu u kojem se često bogatstvo mjeri luksuznim automobilima, vilama i egzotičnim putovanjima, postoje ljudi koji svoje milione koriste da bi pomogli onima kojima je najpotrebnije. Jedan takav primjer dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, ali inspiracija i poruka koju šalje odnosi se na cijeli svijet – uključujući i nas.
Rick Steves, poznati američki milijunaš, autor i producent dokumentarnih putovanja, odlučio je da svoj novac ne troši samo na udobnost i uživanje, već da učini nešto konkretno za zajednicu. Njegova misija: izgraditi siguran dom za one koji ga nemaju – beskućnike.
Kako je sve počelo
Rick Steves je već godinama poznat kao osoba velikog srca i liberalnih uvjerenja, ali niko nije očekivao da će otići ovako daleko. U svom rodnom gradu Edmondsu, u saveznoj državi Vašington, uložio je više od 4 miliona dolara kako bi sagradio zgradu sa malim stanovima za beskućnike, posebno one koji se oporavljaju od ovisnosti, nasilja u porodici ili mentalnih bolesti.
„To nije investicija iz koje očekujem povrat novca. Ovo je ulaganje u ljude. U njihovu šansu da ponovo stanu na noge“, rekao je Steves u jednom intervjuu.
Zgrada koju je sagradio ima tridesetak malih stanova, ali svaki je potpuno funkcionalan – sa kupatilom, čajnom kuhinjom, grijanjem i osnovnim namještajem. Pored toga, u sklopu kompleksa nalazi se i prostor za grupnu terapiju, zajedničku kuhinju i savjetodavne službe koje pomažu korisnicima da pronađu posao, završe školu ili riješe pravne i zdravstvene probleme.
Zašto baš mali domovi?
Mikrodomovi, ili “tiny homes”, sve su popularniji širom svijeta kao način da se riješi problem beskućništva. Prednost ovakvih objekata je u tome što se brzo grade, relativno su jeftini i zahtijevaju malo prostora. Za razliku od skloništa, u ovim domovima ljudi imaju privatnost, sigurnost i osjećaj dostojanstva – što je ključno za emocionalni oporavak i reintegraciju u društvo.
Steves ističe da se beskućništvo često pogrešno tumači kao rezultat lijenosti, dok su u stvarnosti u pitanju vrlo složeni problemi, uključujući mentalno zdravlje, nasilje u porodici, ekonomske krize, pa čak i prirodne katastrofe.
Reakcije javnosti
Iako je njegova inicijativa naišla na veliki broj pohvala, bilo je i onih koji su kritikovali ideju, tvrdeći da će beskućnici „iskoristiti“ sistem. Steves, međutim, ostaje čvrst u svojoj vjeri u humanost.
„Ako pomognem deset ljudi, a jedan od njih to zloupotrijebi, meni je ipak vrijedilo zbog one devetorice koji su dobili šansu. Ne gradim ovo za perfekciju, gradim za napredak“, rekao je.
Njegov primjer već slijede drugi filantropi i građanske inicijative, a male kuće za beskućnike niču širom Amerike, Kanade i Evrope.
Možemo li to i kod nas?
Ova inspirativna priča postavlja pitanje – možemo li i mi, kao društvo, učiniti više? U Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, broj ljudi bez krova nad glavom je u porastu. Mnogi žive u napuštenim zgradama, ispod mostova ili u neuslovnim barakama. Iako postoje javne kuhinje i povremene inicijative pomoći, sistemska rješenja gotovo da ne postoje.
Zamislite kada bi lokalni biznismeni, općine i humanitarne organizacije udružili snage i sagradili ovakve domove u većim gradovima – ne kao „socijalne ustanove“, nego kao novu šansu za dostojanstven život.
Zaključak
Rick Steves pokazuje da se pravo bogatstvo ne mjeri veličinom kuće u kojoj živimo, već brojem domova koje pomognemo drugima da pronađu. Njegovo djelo je primjer kako čovjek sa sredstvima i vizijom može promijeniti svijet oko sebe – ne pričom, već djelima.
Jer ponekad, sve što nekome treba jeste jedan mali dom… i velika šansa.