U svijetu poznatih, gdje su reflektori uvijek upereni pravo u lice, nije nimalo lako sačuvati privatnost. Ipak, neki su se potrudili da određene detalje iz svoje biografije zadrže daleko od očiju javnosti – čak i kada je riječ o osnovnim stvarima poput imena, porijekla i identiteta. Takav je slučaj i sa popularnim pjevačem koji godinama slovi za “pravog Srbina”, ali čiji je pravi identitet ovih dana isplivao na površinu – i to zahvaljujući jednom nepažljivo datom intervjuu.
Njegovo ime je godinama bilo sinonim za narodnu muziku, za pjesme koje su se pjevale po kafanama, svadbama i slavljima. Glas mu je prepoznatljiv, nastupi puni energije, a scenski imidž potpuno prilagođen domaćem ukusu. Publika ga je zavoljela kao “našeg”, čovjeka iz naroda, nekoga “ko zna šta je tuga i pjesma”.
Ali onda – šok. U jednom intervjuu za regionalni portal, pjevač je slučajno spomenuo da mu ime u dokumentima nije ono pod kojim nastupa. Novinari su odmah krenuli da kopaju, a ono što su pronašli iznenadilo je mnoge.
U rodnom listu – drugo ime, drugo porijeklo
Prema dokumentima do kojih su došli novinari, njegovo pravo ime zvuči potpuno drugačije – i nema nikakve veze sa imenom koje godinama koristi na sceni. Štaviše, porijeklo mu je iz susjedne zemlje, i to ne iz Srbije, kako su svi vjerovali, već iz male opštine u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine, u kojoj danas živi jedva par hiljada ljudi.
U rodnom listu piše ime koje, kako kažu izvori, nikad nije volio. Kao dijete se često selio, mijenjao sredine, i uvijek se trudio da se što više uklopi. Već u ranim dvadesetima odlučio je da uzme umjetničko ime, zvučno, jednostavno i – srpski prepoznatljivo. I tako je nastao novi identitet, koji je javnost objeručke prihvatila.
Reakcije javnosti – od zbunjenosti do razočaranja
Nakon što je istina isplivala, društvene mreže su bukvalno eksplodirale. Komentari su podijeljeni. Jedni kažu: “Šta nas briga kako se zove i odakle je – važno je da dobro pjeva”, dok su drugi razočarani jer su osjećali da ih je “varao godinama”.
“Volio sam ga jer sam mislio da je jedan od nas. Sad ne znam ni ko je, ni šta je. Nije stvar u imenu, već u iskrenosti”, napisao je jedan korisnik Twittera.
“Da je rekao na početku, nikome ne bi smetalo. Ali ovako… Kao da se stidio svog porijekla”, dodaje drugi.
Ima i onih koji mu brane pravo na privatnost: “Svi mi biramo kako ćemo se predstaviti svijetu. Njegovo pravo da koristi umjetničko ime. Pa ni pola glumaca i pjevača se ne zove onako kako mislite.”
Zašto je krio pravo ime?
Prema riječima bliskih saradnika, pjevač nikada nije imao lošu namjeru. Nije krio ime da bi se nečega stidio, već jer je, kako kaže, htio da izgradi karijeru bez opterećenja koje mu je porijeklo nosilo. Odrastao je u siromaštvu, okružen predrasudama, često na meti zbog svog imena i naglaska. Umjetničko ime mu je, u neku ruku, bilo štit.
“Ime ne pjeva, duša pjeva”, rekao je u jednom intervjuu prije nekoliko godina, ni ne sluteći da će mu upravo ime postati glavna tema dana.
Zaključak
Ova priča nije samo o pjevaču koji je promijenio ime. Ona je ogledalo našeg društva – koliko nas još uvijek definišu imena, porijekla i priče koje sami sebi pričamo o tome ko je “naš”, a ko nije. I da li zaista znamo ljude koje volimo slušati, gledati i pratiti – ili samo volimo njihovu verziju koju su nam pažljivo servirali?
Jedno je sigurno – glas i pjesma su i dalje isti. A da li ćemo i dalje pjevati njegove hitove? To ostaje na svakome od nas da odluči.