Sreća je stanje kojem svi težimo, ali koje nam često izmiče, ne zato što je nedostižna, već zato što je sami sabotiramo. Prema riječima čuvenog psihijatra dr. Viktora E. Frankla, čovjek vrlo često uništava vlastitu sreću nesvjesno – kroz misli, postupke i obrasce ponašanja koji ga udaljavaju od ispunjenog života. Frankl je smatrao da sreća nije cilj koji se juri, nego posljedica smislenog života. Ipak, kako kaže, postoje određeni unutrašnji “neprijatelji” sreće, koje, ako njegujemo, zapravo uništavamo vlastitu sposobnost da budemo istinski ispunjeni.
U nastavku su neki od najvećih “ubica” sreće – ponašanja i stavovi koji nas sigurno vode ka unutrašnjoj praznini.
1. Stalno poređenje s drugima
U današnje vrijeme društvenih mreža, stalno gledamo šta drugi rade, gdje putuju, šta kupuju i kako izgledaju. Ovo može djelovati motivirajuće, ali češće izaziva osjećaj manje vrijednosti. Poređenjem s drugima stalno šaljemo sebi poruku: “Nisam dovoljno dobar.” Psihijatri tvrde da je ovo siguran recept za nesreću. Umjesto toga, važno je fokusirati se na vlastiti napredak i lične ciljeve, a ne na iluziju tuđih savršenih života.
2. Perfekcionizam
Težnja ka savršenstvu često izgleda kao vrlina, ali je u svojoj suštini vrlo destruktivna. Ljudi koji stalno žele da sve bude “idealno” rijetko su zadovoljni bilo čim. Perfekcionizam vodi ka anksioznosti, hroničnom stresu i osjećaju neuspjeha. Frankl je smatrao da je prihvatanje nesavršenosti dio ljudskog rasta i da je ono što nas čini ljudima upravo naša sposobnost da griješimo – i da učimo iz toga.
3. Zadržavanje zamjeranja i ogorčenosti
Ogorčenost je otrov koji pijemo nadajući se da će nauditi nekom drugom. Zvuči paradoksalno, ali istinito. Nositi u sebi staru ljutnju, uvrede i zamjeranja ne čini ništa drugo do toga da nas unutra izgriza. Praštanje ne znači opravdavanje loših postupaka drugih ljudi, već oslobađanje vlastitog srca od tereta prošlosti.
4. Neprestano odlaganje sreće
Koliko puta ste čuli ili rekli: “Biću srećan kad…” – kad završim fakultet, kad nađem partnera, kad kupim auto, kad smršam, kad dobijem bolje radno mjesto. Sreća je tada uvijek negdje u budućnosti, nikada u sadašnjem trenutku. Ali ako stalno odgađamo sreću, ona nam postaje navika. Frankl je vjerovao da je smisao potrebno tražiti u svakom trenutku, a ne u nekoj dalekoj tački na horizontu.
5. Strah od promjene
Mnogi ljudi ostaju u nezdravim odnosima, toksičnim radnim okruženjima ili životnim situacijama samo zato što ih je strah promjene. Strah od nepoznatog parališe i drži nas zarobljene u nesreći. Istina je da promjena može biti bolna, ali stagnacija je daleko štetnija za dušu. Ljudi koji se usude da izađu iz zone komfora često otkriju novu snagu i nove izvore radosti.
6. Fokus na ono što nemamo
Ako stalno mislimo o onome što nam nedostaje – novcu, uspjehu, partneru, zdravlju – propuštamo da primijetimo ono što već imamo. Zahvalnost je, prema mnogim psihološkim istraživanjima, ključna komponenta sreće. Svaki dan koji provedemo fokusirajući se samo na nedostatke je dan izgubljene radosti.
7. Ignorisanje vlastitih potreba
Sreća zahtijeva kontakt sa sobom. Ako stalno ugađamo drugima, potiskujemo emocije, ignorišemo svoje tijelo i um, polako gasimo ono iskonsko u nama. Briga o sebi nije sebičnost – to je temelj na kojem se gradi svaki zdrav odnos, uključujući i onaj sa samim sobom.
Na kraju, vrijedi se podsjetiti riječi dr. Frankla: “Sreća ne može biti cilj. Ona mora biti nusprodukt nečeg višeg – traganja za smislom.” Ako se uhvatimo u koštac sa ovim tihim “ubica” sreće u svom životu, možda nećemo odmah pronaći euforiju, ali ćemo zasigurno načiniti prve korake ka unutrašnjem miru, zahvalnosti i autentičnoj sreći.