Gotovo svi koji su rođeni i odrasli u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) nose jedan zajednički fizički trag – mali, okrugli ožiljak na nadlaktici, najčešće lijevoj. Ovaj ožiljak nije slučajan niti beznačajan. On je rezultat vakcine koju su djeca tada redovno primala u sklopu obavezne imunizacije. Mnogi danas, godinama kasnije, gledaju taj trag i pitaju se: zašto baš taj ožiljak, i zašto baš mi iz tog vremena?
U pitanju je vakcina protiv tuberkuloze, poznata kao BCG vakcina (Bacillus Calmette–Guérin), koja se u Jugoslaviji davala još od ranih pedesetih godina prošlog vijeka. Tadašnji zdravstveni sistem bio je vrlo organizovan, a prevencija bolesti shvatala se krajnje ozbiljno. Tuberkuloza je bila velika prijetnja – ozbiljna zarazna bolest pluća koja je u prvoj polovini 20. vijeka odnosila hiljade života godišnje. Upravo zato je odlučeno da se uvede masovna vakcinacija djece još od najranije dobi.
Zašto baš ta vakcina ostavlja ožiljak?
BCG vakcina specifična je po načinu aplikacije i reakciji kože na nju. Ubrizgava se intradermalno, što znači neposredno ispod površinskog sloja kože. Nakon vakcinacije, na tom mjestu često dolazi do lokalne reakcije: koža pocrveni, formira se mala kvržica, a potom i čir koji se vremenom osuši i ostavi ožiljak. Taj proces može trajati i nekoliko sedmica.
U većini slučajeva, taj ožiljak je malen – svega nekoliko milimetara u promjeru – ali dovoljno upečatljiv da ostane trajno. Kod nekih je jedva primjetan, dok je kod drugih izraženiji. Zanimljivo je da nije svaki organizam reagovao isto: neki ljudi nemaju nikakav vidljiv trag, dok drugi imaju izražen ožiljak.
Zašto se vakcina davala na nadlaktici?
Nadlaktica je birana kao najpraktičnije mjesto za aplikaciju zbog lakog pristupa, ali i zato što to mjesto ne trpi mnogo trenja i pritiska, pa je rana mogla da se prirodno i pravilno razvije i zacijeli. Takođe, bilo je važno da bude lako dostupna za ljekare pri kasnijim sistematskim pregledima – upravo taj ožiljak bio je dokaz da je vakcinacija sprovedena.
Zdravstveni sistem tada i sada
U SFRJ je vakcinacija bila zakonom obavezna. Niko nije pitao roditelje žele li ili ne da dijete primi vakcinu – to je bio dio kolektivne odgovornosti i zdravstvene zaštite. Iako danas postoji veći stepen slobode i informisanosti, tadašnji sistem je, kada je riječ o prevenciji zaraznih bolesti, imao izuzetne rezultate. Zahvaljujući upravo ovakvim programima, tuberkuloza je postepeno suzbijena.
U poređenju sa današnjim vakcinama koje se daju u ruku, nogu ili bedro – savremenije formulacije često ne ostavljaju vidljive tragove. Tehnologija je napredovala, sastav vakcina je usavršen, a metode aplikacije postale su nježnije prema koži.
Ožiljak kao podsjetnik
Za mnoge, taj ožiljak na ramenu je mnogo više od medicinskog traga – on je podsjetnik na jedno drugačije vrijeme. Vrijeme kada su svi učenici nosili plave kute i crvene marame, kada se čekalo u redovima za liter benzina ili kafu, ali i kada se zdravstvo poštovalo, a preventivna medicina bila stup društva.
Taj mali krug na ramenu priča priču o djetinjstvu, o školskim sistematskim pregledima, o bijelim kutama i rečenici: “Sad ćeš samo malo da osjetiš ubod, brzo će proći.” I zaista jeste prolazilo – ali ožiljak je ostajao, kao svjedok jedne epohe.
Zaključak
Ako imate taj ožiljak, nosite ga s ponosom. On znači da ste dio generacije koja je svjesno učestvovala u jednoj od najvećih borbi protiv zaraznih bolesti. On je znak da ste u mladosti bili zaštićeni od opasne bolesti koja je odnijela mnoge živote. I u vremenu kada se sve brzo mijenja, taj trag na vašem tijelu ostaje trajni podsjetnik na vrijednost zdravlja i brige za zajednicu.