Učenje saobraćajnih propisa i pravila često se doživljava kao nešto što se jednom nauči i zauvijek zna. Međutim, stvarnost na putu vrlo brzo pokaže da su neka pitanja toliko “klizava” i zamršena da i iskusni vozači, sa godinama iza volana, često naprave grešku. Jedno od najkonfuznijih pitanja, koje se redovno pojavljuje i na ispitima, ali i u svakodnevnoj vožnji, jeste – ko ima prednost na specifičnim vrstama raskrsnica?
Zamislite sljedeću situaciju: dolazite do nepregledne raskrsnice gdje nema saobraćajnih znakova, niti semafora. Na raskrsnici se sreću tri vozila – jedno dolazi pravo iz vaše suprotne trake, drugo s desne strane, a vi namjeravate skrenuti lijevo. Svi ste vi u istom trenutku stigli do raskrsnice. Ko ima prednost?
Većina bi rekla: “Onaj s desne strane.” I to nije pogrešno – jer jedno od osnovnih pravila glasi: prednost ima vozilo koje dolazi s desne strane, ukoliko nije drugačije regulisano znakom ili svjetlom. Međutim, stvar postaje zamršenija kada neko od vozila skreće, kao u ovom slučaju, jer tada na scenu stupaju dodatna pravila.
Vozač koji skreće lijevo mora propustiti vozilo koje dolazi pravo iz suprotnog smjera, ali i vozilo koje mu dolazi s desne strane, jer oba ta vozila zadržavaju svoj pravac, a skretanje uvijek nosi dodatnu odgovornost. Dakle, iako možda mislite da vi imate prednost jer ste prvi stigli – ako skrećete lijevo, morate propustiti i one koji idu pravo i one s vaše desne strane.
Još jedan čest primjer greške dešava se na kružnim tokovima, koji su sve češći u gradovima. Iako mnogi misle da onaj koji ulazi u kružni tok ima prednost, to je potpuno pogrešno. U većini slučajeva, vozila koja se već nalaze u kružnom toku imaju prednost, osim ako znak „obrnuti trougao“ ne sugerira drugačije. Međutim, mnogi vozači, zbog navike ili površnog znanja, oduzimaju prednost drugima i time stvaraju potencijalno opasne situacije.
Zato se postavlja pitanje – gdje najčešće griješe i iskusni vozači?
Odgovor je jednostavan: u rutini. Nakon mnogo godina vožnje, ljudi prestanu da pažljivo posmatraju znakove, oslanjaju se na „osjećaj“ i uvjerenje da znaju šta drugi vozači namjeravaju. To može biti vrlo opasno, naročito u urbanim sredinama gdje se saobraćajna pravila sve češće mijenjaju u korist pješaka, biciklista i javnog prevoza.
Vozači često ne primjećuju privremene saobraćajne znakove postavljene zbog radova, ne obraćaju pažnju na nove kružne tokove ili mijenjanje režima saobraćaja, što može dovesti do saobraćajnih prekršaja, pa i nesreća.
Zato je ključno ponavljati gradivo, koliko god ono djelovalo osnovno. Polaganje vozačkog ispita ne znači da znate sve – to znači da ste tek dobili pravo da učite kroz praksu. A praksa, ako nije pravilna, može brzo postati pogrešna rutina.
Osim toga, dobra praksa za svakog vozača jeste da povremeno rješava testove iz saobraćajnih propisa, koji su danas lako dostupni na internetu. Ne samo da ćete provjeriti svoje znanje, već ćete možda i otkriti da ste godinama griješili u nečemu što ste smatrali „očiglednim“.
Na kraju, da se vratimo na naše pitanje: ko ima prednost na toj raskrsnici bez znakova, gdje vi skrećete lijevo, drugo vozilo ide pravo, a treće dolazi s desne strane?
Tačan redoslijed prolaska je:
-
Vozilo koje dolazi s desne strane i ide pravo – ima punu prednost.
-
Vozilo koje dolazi iz suprotnog smjera i ide pravo – ima prednost u odnosu na vas koji skrećete.
-
Vi, koji skrećete lijevo – idete posljednji, jer svi ostali imaju prednost nad vama.
Ako ste znali tačan redoslijed – svaka čast! Ako niste – bolje da ste to saznali sada, nego u stvarnom saobraćaju.