Kada je Petra iz malog hercegovačkog mjesta prvi put ugledala Olamidea na društvenim mrežama, nije ni sanjala da će joj život uskoro krenuti potpuno neočekivanim smjerom. On je bio nasmijan, vedrog duha i 26 godina mlađi od nje. Njihova komunikacija počela je stidljivo, komentarima ispod fotografija, a onda se pretvorila u svakodnevne poruke, video pozive i na kraju – planove za susret.
Petra je imala 52 godine, razvedena, odrasla djeca, i posao koji je obavljala rutinski. Život joj je postao niz sličnih dana u kojima je sve manje nalazila smisla i radosti. U Olamideu je, kako kaže, pronašla iskru koju godinama nije osjetila – pažnju, interesovanje i ono što ju je najviše iznenadilo – bezuslovno poštovanje.
Nakon godinu dana virtuelne veze, Petra je odlučila napraviti potez koji je šokirao njenu porodicu i prijatelje: otputovala je u Nigeriju da upozna Olamidea i njegovu porodicu. “Znam da su svi mislili da sam luda,” kaže Petra. “Ali nisam mogla ignorisati osjećaj da mi se pruža druga šansa.”
Susret koji joj je promijenio život
Dolazak u Lagos bio je kulturološki šok. Gužva, buka, klima, mirisi – sve je bilo drugačije od svega što je do tada poznavala. Ali ono što je najviše pogodilo Petru bilo je upoznavanje sa Olamideovom porodicom. Iako je očekivala srdačnost, nije bila spremna na to da je, uprkos razlici u godinama, odmah dočekaju kao buduću snahu.
“Njegova majka me zagrlila kao rođenu kćerku. Rekla je: ‘Ako te on voli, i mi te volimo’. Bila sam u šoku, ali i ganuta do suza.”
Međutim, nije sve bilo tako idilično.
Suočavanje sa stvarnošću
Petra se vrlo brzo suočila s izazovima svakodnevice u Nigeriji. Klima joj je teško padala, nije se mogla naviknuti na lokalnu hranu, često je osjećala nelagodnost zbog pogleda na ulici. Neki su je posmatrali s podsmijehom, drugi s čuđenjem, a treći – sa sumnjom.
Jednog dana, dok je bila sama u kući, komšinica joj je bez uvijanja rekla: “Znaš, mnoge žene koje dođu ovamo zbog ljubavi brzo se razočaraju. Nije sve kao što izgleda.” Ta rečenica joj se usjekla u pamćenje.
Petra je, uprkos svemu, ostala čvrsta. Olamide joj je svakodnevno pokazivao koliko mu je stalo. Uvijek je bio uz nju, strpljiv, posvećen i iskren. “Nije me fascinirala njegova mladost,” kaže Petra. “Već njegova duša.”
Ljubav bez granica?
Nakon tri mjeseca boravka u Nigeriji, Petra i Olamide su se vjenčali. Vjenčanje je bilo jednostavno, ali emotivno – pod drvetom mangulje, okruženi porodicom, prijateljima i djecom iz sela. Petra je nosila jednostavnu bijelu haljinu, a Olamide tradicionalnu nigerijsku odjeću. “Osjetila sam mir kao nikada prije,” prisjeća se Petra.
Njena djeca u početku nisu prihvatila njenu odluku. Smatrali su da je nasjela na prevaru, da se ponaša neodgovorno i da nije svjesna posljedica. Trebalo je vremena da shvate da je njihova majka zaista sretna. Danas imaju pristojan odnos, iako fizička udaljenost i dalje stvara emocionalnu barijeru.
Šta je Petra zapravo pronašla?
“Pronašla sam sebe,” kaže Petra. “Izašla sam iz okvira koje su drugi postavili. Nisam otišla zbog njega – otišla sam jer sam znala da više ne želim živjeti život koji ne osjećam kao svoj.”
Petra sada živi između dva svijeta – često putuje u Hercegovinu, ali joj je baza u Nigeriji. Aktivno se bavi humanitarnim radom, pomaže ženama u lokalnoj zajednici i vodi malu radionicu gdje pravi prirodnu kozmetiku od lokalnih biljaka.
Zaključak
Petra je dokaz da ljubav ne zna za godine, granice ni očekivanja društva. Njena priča nije savršena, ali je stvarna. I baš zato inspiriše.
“Nekad vas život iznenadi najviše onda kada mislite da vas više ništa ne može iznenaditi,” kaže Petra sa osmijehom. “U 26 godina mlađem muškarcu nisam tražila ništa – ali sam u njemu pronašla sve.”