Planinarenje je za mnoge sinonim za slobodu, bijeg od gradske buke i povratak prirodi. Međutim, za dvije mlade djevojke iz okoline Sarajeva – Anu i Milicu – to je bio početak jedne od najjezivijih i najzagonetnijih priča koje su se u posljednje vrijeme desile na Balkanu.
Ana (23) i Milica (21) bile su najbolje prijateljice još od srednje škole. Dijelile su istu strast prema prirodi, planinama, izazovima i fotografiji. Planinarenje im je bilo ritual vikendom – svaki slobodan trenutak koristile su da osvoje novi vrh, otkriju skriveni vodopad ili snime zalazak sunca s nekog vidikovca.
Dana 14. jula, uputile su se ka planini Prenj, poznatoj po svojoj surovosti, ali i ljepoti. Iskusne planinarke, dobro opremljene, s GPS uređajem, punim rancima hrane, vodom i rezervnom odjećom – sve je ukazivalo da su spremne. Posljednji put su viđene oko 10 sati ujutru, kada su u obližnjem planinarskom domu popile kafu i ostavile informaciju da kreću prema vrhu Zelena Glava. Nakon toga, nestale su bez traga.
Potraga bez kraja
Već sljedećeg dana, zabrinute porodice prijavile su nestanak. Pokrenuta je velika potraga – planinari, policija, GSS i dobrovoljci danima su pretraživali svaki pedalj terena. Dronovi, psi tragači, helikopter – ništa nije dalo rezultate. Kao da su djevojke nestale u zraku. Nije bilo signala telefona, niti ijednog traga koji bi ukazivao na to gdje su otišle.
Svi su se pitali: jesu li zalutale? Jesu li pale niz liticu? Jesu li se možda sakrile, izgubile svijest ili naišle na nešto zastrašujuće?
Mediji su danima brujali o slučaju. Pojavljivale su se teorije zavjere, nagađanja o otmici, čak i glasine o divljim životinjama ili nekim kultovima koji obitavaju u planinama. Ali bez konkretnih dokaza, sve je ostajalo na nagađanjima. Potraga je nakon nekoliko tjedana zvanično obustavljena, a porodice su ostale u očaju.
Pronađen ranac – mjesecima kasnije
Tri mjeseca nakon nestanka, jedan šumski radnik koji je sakupljao drva u teško pristupačnom dijelu Prenja, naišao je na nešto neobično: ranac prekriven mahovinom, djelomično zatrpan granjem, ali vidljivo netaknut. Kada je otvorio glavni džep, zaledio se.
Unutra su se nalazile lične stvari – dokumenti, fotoaparat, dnevnik, jakna, pa čak i sendviči – gotovo netaknuti. Ipak, ono što je bilo najjezivije bila je fotografija koja je ostala na ekranu aparata. Prikazivala je Anu i Milicu kako stoje na litici s pogledom na dolinu, ali u pozadini – na granici šume – nešto se jasno vidjelo. Silueta. Nečovječja. Previsoka, zamagljena, ali zastrašujuće jasna. Kao da je neko ili nešto stajalo i promatralo ih.
Istražitelji su ponovno pokrenuli potragu, fokusirajući se na područje oko pronađenog ranca. Teren je bio izuzetno nepristupačan, gust s vegetacijom i klizav od jesenskih kiša. Tjednima su pretraživali, ali tijela djevojaka nikada nisu pronađena. Ostali su samo ranac i ta jedna fotografija koja je još više produbila misterij.
Teorije i strah
Nakon pronalaska ranca, na društvenim mrežama su se pojavile brojne teorije – od toga da su djevojke žrtve nepoznate sekte, do tvrdnji da su naišle na šumsko stvorenje, pa čak i da su otkrivale „nešto što nisu smjele“. Planina Prenj je, prema lokalnim pričama, odavno mjesto oko kojeg kruže legende – o svjetlima u noći, neobičnim zvukovima i nestancima koji nikada nisu razjašnjeni.
Porodice su i dalje u šoku, ali i u nadi da će jednog dana saznati istinu. Istovremeno, sve više planinara izbjegava dionicu staze gdje je pronađen ranac. Kažu da noću tamo vlada sablasna tišina, i da se čak i kompas „izgubi“ kad se uđe dublje u šumu.
Zaključak
Iako priča Ane i Milice nije dobila svoj konačan epilog, ona je postala upozorenje – ne samo na opasnosti planinarenja, već i na činjenicu da priroda skriva mnogo više nego što vidimo na prvi pogled. Šta se zaista dogodilo tim djevojkama možda nikada nećemo saznati. Ali njihova priča ostaje da živi – kao opomena, misterij i zagonetka koja još uvijek čeka svoje rješenje.