Hasan i njegova kćerka Azemina svakodnevno vode brigu o 500 ovaca, ne samo kao o životinjama, već i kao o članovima svoje porodice. U malom planinskom selu, gdje je život gotovo ovisan o stočarstvu, njih dvoje čine sve kako bi osigurali da njihov posao ide bez problema. Nisu bogati, ali njihova snaga i radna etika su neizmjerni, a vrijednost koju daju svom poslu može se mjeriti samo kroz ljubav prema prirodi i životinjama koje uzgajaju.
Ovaj posao, iako težak i zahtjevan, za njih predstavlja način života, a ne samo način zarade. Hasan kaže da se ne stidi svog posla, naprotiv, ponosan je na to što radi. “Nije me sramota ovog posla. Sramota je ukrasti, a ja znam da neću nikada uzeti nešto što nije moje. Ovaj posao nas hrani, od njega živimo, a ujedno je i nasljeđe koje želimo prenijeti na našu djecu”, objašnjava Hasan.
Njegova kćerka, Azemina, ne samo da pomaže u svakodnevnim poslovima oko stada, već i upravlja mnogim administrativnim stvarima koje prate stočarstvo. Zajedno, otac i kćerka čine odličan tim. Službeni podaci i planovi o uzgoju ovaca, praćenje zdravlja stada, kao i organizacija ispaše – sve to zahtijeva veliku pažnju i odgovornost. Azemina se ne boji teškog rada, jer zna da je ono što rade od neizmjerne važnosti za njihovu obitelj.
Briga o tolikom broju ovaca zahtijeva puno vremena, truda i strpljenja. Ovisno o godišnjem dobu, Hasan i Azemina moraju se prilagoditi potrebama stada. Zimi je potrebna dodatna briga, dok je ljeti najvažniji zadatak održavanje ovaca na pašnjacima, ali i zaštita od potencijalnih bolesti. Iako su svi njihovi napori usmjereni na dobrobit stada, često su suočeni s brojnim izazovima. Loši vremenski uvjeti, nepredvidljive bolesti i zle sile koje prijete njihovoj imovini – sve to može otežati rad na farmi.
No, za Hasana, trud nije nikada bio nešto što bi se bojao. Dapače, vjeruje da je upravo rad ono što čini život vrijednim. “Ne možete sjediti i čekati da vam život donese nešto na pladnju. Morate raditi i boriti se za ono što želite”, ističe Hasan. On i Azemina ne traže olakšice ni brzi uspjeh; oni traže dugoročni, stabilan život, temeljen na poštovanju rada, truda i strpljenja.
Dok ostali ljudi u selu mogu birati različite načine zarade, za Hasana i Azeminu, stočarstvo nije samo posao – to je njihova strast, njihov način života. Bez obzira na to što često moraju raditi u teškim uvjetima, oni uživaju u svakom trenutku koji provedu s njihovim stadom. “Ove ovce su kao naši prijatelji, naši partneri u životu. Odrasle su s nama, a mi smo odrasli uz njih”, dodaje Azemina s osmijehom na licu.
Svi oni koji misle da stočarstvo nije moderno i da ga se treba stidjeti, mogli bi učiti mnogo od Hasanove filozofije života. On je u svom stadu našao svoj mir, dokazujući da pravi rad nije nešto od čega se treba stidjeti. Dapače, to je nešto što čini ponosnim svakog onog tko s poštovanjem pristupa svom poslu. “Sramota je ukrasti, a ne raditi pošteno”, zaključuje Hasan.
Njihova priča nije samo o stočarstvu; ona je priča o vrijednostima koje su odavno zaboravljene u modernom društvu – o poštovanju rada, posvećenosti obitelji i ljubavi prema životu. Hasan i Azemina su živi dokaz da teškoća može biti izvor ponosa i motivacije, a ne nešto zbog čega bi se netko trebao stidjeti. U svijetu koji prečesto teži instant uspjehu, njihova priča predstavlja svjetionik koji podsjeća na to što znači raditi pošteno, s ljubavlju i strpljenjem.