Naučnici su godinama držali u tajnosti jedinstven slučaj porodice koja živi u Turskoj, a njihov način života šokira i fascinira sve koji o njemu saznaju. Naime, članovi ove porodice hodaju četvoronoške, baš kao i životinje, što izaziva brojne reakcije, od nevjerice do strahopoštovanja. Razlog za ovaj neuobičajeni način kretanja je zapravo vrlo bizaran, a priča o njima ostaje jedna od najtajanstvenijih i najzagonetnijih u svijetu nauke.
Ova porodica, koja živi u jednom od manjih sela u Turskoj, već desetljećima je predmet interesovanja stručnjaka iz raznih oblasti, od sociologa do neuroloških i genetičara. Iako su pokušavali da održe svoj način života u privatnosti, iznenadni medicinski slučajevi i izvještaji o njihovom životu počeli su dolaziti u javnost. Ono što je najzanimljivije je da su članovi ove porodice još od malih nogu razvili sposobnost kretanja na četvoro, bez da je ikada bilo izričito jasno zbog čega.
Naučnici su sve ovo pratili iz daleka, a u početku su pokušavali objasniti ovu pojavu kao posljedicu genetskih mutacija, neuroloških poremećaja, pa čak i kao kulturološku posebnost. Međutim, nijedno od tih objašnjenja nije bilo dovoljno precizno da bi se u potpunosti razumio fenomen koji ova porodica izaziva. Svi članovi porodice su, naime, fizički potpuno zdravi, ali imaju naviku hodanja četvoronoške. Naučnici su otkrili da su navike ove porodice povezane sa jednim neobičnim faktorom – biološkim uvjetima u kojima su odrasli.
Zanimljivo je da su se roditelji ove porodice, koji također praktikuju hodanje četvoronoške, odselili u ovo područje prije nekoliko desetljeća, nastojeći izbjeći moderne tehnologije i pristup savremenom načinu života. Na tom području, izolovanom od većih gradova, proveli su većinu svog života, pa su tako njihova djeca odrasla u vrlo posebnoj sredini. Odrasli su u prostoru u kojem nisu imali mnogo interakcija sa vanjskim svijetom, a vjerovatno su oponašali ponašanje svojih roditelja. Zbog toga, porodica živi u svijetu koji je značajno različit od svih ostalih.
Znanstvenici koji su ih proučavali pretpostavljaju da su genetski i neurološki faktori značajno uticali na način na koji je njihovo tijelo razvilo ove navike. Iako fizički i mentalno zdravih, članovi ove porodice nisu usvojili način hodanja koji je karakterističan za većinu ljudi, zbog specifične kombinacije naslijeđenih karakteristika i životnih okolnosti u kojima su odrasli. S obzirom na to da su živjeli u izolaciji, bez prisutnosti modernih tehnologija, nikada nisu ni usvojili obaveznu naviku hodanja uspravno.
Ovaj neobičan slučaj pokazuje kako faktori iz okoline i načina života mogu utjecati na razvoj tijela i ponašanja. Naučnici kažu da ovaj fenomen nije samo fizički neobičan, već je i značajan za dalja istraživanja u oblasti ljudske evolucije i neuroloških reakcija na specifične životne uvjete.
Na kraju, iako su naučnici ovu porodicu držali u tajnosti godinama, sada je jasno da je njihova priča mnogo dublja i kompleksnija nego što je prvobitno bilo zamišljeno. Pitanje ostaje: koliko smo u stvari oblikovani okolnostima u kojima odrastamo i koliko su naši životi podložni promjenama, čak i u fizičkom smislu, zbog jednostavnih životnih okolnosti?