Priča o vjeri, izolaciji i nevjerovatnoj ljudskoj izdržljivosti koja je zapanjila čitav svijet 🌍
🔙 Kako je sve počelo?
Godine 1936., u jeku sovjetske represije prema vjerskim zajednicama, Karp Likov, član stroge pravoslavne sekte starovjeraca, donosi dramatičnu odluku — da sa suprugom Akulinom i dvoje male djece pobjegne duboko u sibirske šume. Komunisti su mu ubili brata, a strah od progona natjerao ga je na krajnji korak – potpuni prekid kontakta s civilizacijom.
🏞️ Njihovo novo utočište bila je planina Abakan, stotine kilometara od najbližeg naselja. Tamo su podigli kolibu od drveta i blata – bez struje, puteva, pomoći ili bilo kakve tehnologije.

🪵 Život bez svijeta: preživljavanje u tajgi
Porodica je sa sobom ponijela samo osnovne alate, nekoliko sjemenki i stari primjerak Biblije. Sve ostalo su morali sami proizvesti:
-
🍲 Hranu su uzgajali (krompir, raž, grašak)
-
👕 Odjeću su šivali od lanenih vlakana i životinjskih koža
-
❄️ Preživljavali su sibirske zime sa temperaturama do -40°C, uz vatru i vjeru
Akulina je vremenom rodila još dvoje djece – ukupno su imali četvoro djece: Savina, Nataliju, Dimitrija i Agafiju. Ova djeca nikada nisu vidjela drugog čovjeka, nisu znali za automobile, telefone, pa čak ni običan hljeb.
🚁 Prvi susret sa civilizacijom
Tek 1978. godine, nakon 42 godine izolacije, slučajna ekspedicija sovjetskih geologa iz helikoptera otkrila je nešto nevjerovatno – porodicu koja živi duboko u tajgi kao u 19. vijeku.

Geolozi su bili zapanjeni: Likovi su ih primili srdačno, ali s oprezom. Donijeli su im šećer, ogledala, hljeb, plastične predmete – no porodica je mnoge stvari odbila smatrajući ih “grešnim” ili nepotrebnim.
🗣️ Djeca, iako nepismena, govorila su čistim ruskim jezikom iz 19. vijeka, sa izrazima koji su odavno nestali iz savremenog govora.
⚰️ Tragedije i Agafijina samoća
U godinama koje su uslijedile, porodica je pretrpjela teške gubitke:
-
1981: Umiru Savin, Natalija i Dimitri
-
1988: Umire i Karp Likov, otac porodice
Uzrok smrti bila je kombinacija bolesti, neuhranjenosti i iscrpljenosti. Preživjela je samo najmlađa ćerka Agafija, koja i danas živi sama u kolibi svojih roditelja, odbijajući da se vrati u društvo.

🧕 Agafija danas – čuvarica vjere i prirode
Agafija Likova, danas u svojim 80-im godinama, ostala je vjerna zavjetu svojih roditelja. Povremeno prima pomoć od lokalnih vlasti, novinara i vjerskih zajednica, ali uporno odbija da napusti svoju skromnu kolibu u tajgi.
Njena odlučnost je inspirisala dokumentarce, knjige, intervjue i antropološka istraživanja. Agafija je postala simbol otpornosti na modernizaciju i života u skladu s vjerom i prirodom.
📜 Legenda o Likovima – šta nas uče?
Priča porodice Likov je više od izolacije – to je priča o vjeri, slobodi, žrtvi i ljudskoj snazi. Dok je svijet napredovao, oni su izabrali da ostanu tamo gdje mir, tišina i molitva imaju prednost nad tehnologijom i udobnošću.
Kada je civilizacija napokon došla do njih, ostvarilo se i proročanstvo porodice Likov.

