Roditeljstvo je jedan od najtežih, ali i najodgovornijih zadataka u životu. Nijedan roditelj ne dobije priručnik pri rođenju djeteta, a većina nas uči kroz pokušaje i pogreške. Iako su nam namjere uvijek dobre, neke svakodnevne navike i obrasci ponašanja prema djeci mogu imati ozbiljne posljedice. Posebno kada se radi o razvoju tvrdoglavosti, neposlušnosti ili emocionalne nestabilnosti kod djece.
U nastavku donosimo 9 najčešćih grešaka koje roditelji prave, a koje, iako često nesvjesno, mogu dovesti do toga da djeca postanu tvrdoglava, zatvorena, buntovna ili nesigurna.
1. Prezaštićivanje djeteta
Roditelji koji ne dozvoljavaju djetetu da samo pogriješi, padne, uči iz iskustva, zapravo mu uskraćuju priliku da razvije samopouzdanje. Dijete koje nikada ne smije rizikovati, teško će naučiti kako da se suoči sa životom.
Posljedica: Takvo dijete postaje nesigurno, ali i tvrdoglavo kada napokon poželi da se izbori za slobodu koju mu dugo niste dali.
2. Previše kritike, premalo pohvale
Ako dijete stalno sluša „Ne radi to tako“, „Pogrešno si uradio“, „Šta ti je to?“, a rijetko kad čuje „Bravo“, „Odlično si se snašao“, ono počinje razvijati odbrambeni stav.
Posljedica: Tvrdoglavost postaje štit od stalnog osjećaja da nije dovoljno dobro.
3. Nedosljednost u pravilima
Jedan dan nešto je zabranjeno, a već sljedeći dopušteno. Ili jedno roditelj kaže „ne“, a drugo „da“. Djeca brzo nauče kako da iskoriste te „pukotine“ u autoritetu.
Posljedica: Tvrdoglavo ponašanje kao strategija za manipulaciju i isprobavanje granica.
4. Nepoštivanje djetetovih emocija
„Ma nije ti to ništa“, „Prestani plakati“, „Šta si se rasplakao ko curica“ – rečenice koje umanjuju osjećaje djeteta stvaraju emocionalnu blokadu.
Posljedica: Tvrdoglavost postaje način da se izraze potisnute emocije – ljutnja, tuga, frustracija.
5. Upoređivanje sa drugom djecom
„Vidi kako Marko zna da broji do 20, a ti još uvijek ne znaš“, „Ana je poslušna, zašto ti ne možeš biti kao ona?“ – ovakve rečenice narušavaju samopouzdanje i stvaraju rivalstvo.
Posljedica: Dijete se povlači ili počinje da se inati iz osjećaja inferiornosti.
6. Neprimjerene kazne ili prevelika popustljivost
Pretjerano kažnjavanje stvara strah, ali ne i razumijevanje. S druge strane, popustljivost bez granica dovodi do osjećaja da dijete može sve.
Posljedica: Tvrdoglava djeca često su rezultat nedostatka ravnoteže između discipline i ljubavi.
7. Nedostatak kvalitetnog vremena
Roditelji koji su stalno na telefonu, pred televizorom ili za računarom, šalju djetetu poruku da nije važno. A dijete koje se osjeća zapostavljeno – traži pažnju kako zna i umije.
Posljedica: Tvrdoglavo ponašanje kao poziv u pomoć – „Vidi me!“
8. Prevelika očekivanja
Kada roditelji stalno forsiraju postignuća, ocjene, aktivnosti, bez da slušaju šta dijete stvarno želi, javljaju se otpor i pritisak.
Posljedica: Tvrdoglavost se javlja kao bunt protiv osjećaja da nikada ništa nije dovoljno dobro.
9. Nedostatak slušanja i uvažavanja
Djeca, baš kao i odrasli, žele da ih se čuje i poštuje. Ako ih stalno prekidate, nadvikujete se s njima ili ih ne slušate s pažnjom, naučit će da je tvrdoglavo ponašanje jedini način da budu primijećena.
Posljedica: Otpor kao oblik samopotvrđivanja.
Zaključak
Tvrdoglavo dijete nije „zločesto“ dijete. Tvrdoglavost je često znak da nešto nije u ravnoteži – u komunikaciji, odnosu ili emocionalnim potrebama djeteta. Umjesto da kažnjavamo, vičemo ili gubimo strpljenje, pokušajmo razumjeti zašto dijete reaguje tako kako reaguje.
Roditeljstvo ne traži savršenstvo, već prisustvo, dosljednost i mnogo strpljenja. A kad dijete osjeti da je voljeno, sigurno i prihvaćeno – tvrdoglavost se povlači, a na njeno mjesto dolaze saradnja, povjerenje i otvorena komunikacija.