Svadbena svečanost bila je u punom jeku. Sala je blistala u svečanoj atmosferi, gosti su nazdravljali sretnom paru, a muzika je odzvanjala kroz prostoriju. Mlada je zablistala u prelijepoj bijeloj haljini, dok je mladoženja s ponosom držao njenu ruku, nasmijan i zadovoljan. Sve je izgledalo savršeno – prava bajka u stvarnom životu.
Ali onda… vrata sale su se naglo otvorila.
Svi su se okrenuli. U salu je ušla žena u jednostavnoj, ali elegantnoj crnoj haljini. Njeno lice bilo je ozbiljno, a pogled usmjeren pravo ka mladoženji. Hodala je samouvjereno, a u ruci je držala mikrofon. Dok su gosti zbunjeno šaptali i gledali jedan drugoga, ona je zastala na sredini sale i podigla mikrofon do usana.
— Izvinjavam se što prekidam slavlje, ali ovo se mora čuti — rekla je tihim, ali odlučnim glasom.
Mlada je osjetila kako joj tijelo trne. Pogledala je mladoženju, očekujući da vidi isto iznenađenje i zbunjenost na njegovom licu. Ali on je samo spustio pogled.
On je znao.
Ko je ona?
Tišina je postala nepodnošljiva. Muzika se ugasila, svi su čekali objašnjenje. Žena je pogledala mladu, a zatim ponovo mladoženju.
— Nisam došla da uništim ovaj dan — nastavila je. — Ali istina mora biti rečena.
Mlada je osjetila kako joj srce ubrzano lupa. Nije mogla da pronađe mjesto za sebe. Glava joj je bila puna pitanja – ko je ova žena? Zašto je ovdje? Šta njen muž zna, a ona ne?
Neki gosti su već šaptali, nagađali. Je li to bivša djevojka? Ljubavnica? Možda neko iz prošlosti mladoženje o kome nikad nije pričao?
Ali niko nije očekivao ono što će se desiti sljedeće.
Tajna koja mijenja sve
— Prije tačno godinu dana, ti i ja smo se zakleli jedno drugom — rekla je žena, gledajući mladoženju.
Šok se prelio preko lica prisutnih. Mlada je osjetila kako joj se tijelo ledi. Sala, koja je do maloprije bila ispunjena smijehom i muzikom, sada je odzvanjala tišinom.
— Ti si mi obećao život — nastavila je žena, glas joj je lagano drhtao. — Ali ti si odabrao drugačiji put.
Mladoženja je duboko uzdahnuo.
— Marija… — rekao je tiho.
Mlada je osjetila kako joj suze nadolaze. Marija. To ime nikada ranije nije čula. Ko je ona?
— Ne tražim ništa — rekla je Marija. — Ne tražim da prekinem ovo vjenčanje. Samo želim da znaš da nisi samo ostavio mene. Ostavio si i njega.
Kroz salu se prolomio muk.
— Njega? — ponovila je mlada, skoro šapatom.
Marija je klimnula i iz torbe izvadila fotografiju. Na slici je bio mali dječak, možda godinu dana star. Imao je tamne oči… iste kao mladoženja.
Mlada je prekrila usta rukom.
— Ovo je tvoj sin — rekla je Marija, pružajući sliku mladoženji. — Iako ga nisi želio, on tebe želi.
Šta sad?
Mladoženja je izgledao kao da mu se cijeli svijet srušio. Nije progovarao. Mlada je čekala. Gosti su bili u potpunom šoku.
Ovo nije bila ljubavna afera, nije bila lažna optužba. Ovo je bila istina. Istina koja je sada bila razotkrivena pred svima.
Mlada je polako ustala. Njeno lice bilo je blijedo. Pogledala je mladoženju, pa Mariju, pa fotografiju.
— Zašto mi nisi rekao? — upitala je, glasom punim bola.
Mladoženja je konačno podigao pogled.
— Bojao sam se — rekao je tiho. — Nisam znao kako da ti kažem.
Ali sada nije bilo vremena za strah. Sada je sve bilo jasno. Svadba više nije bila veselje – postala je drama, bolna spoznaja o prošlosti koja nikada nije nestala.
Gosti su i dalje šutjeli. Marija je spustila mikrofon.
— Odlazim — rekla je. — Samo sam htjela da znaš.
Okrenula se i krenula prema vratima.
A mlada?
Ona je stajala, suznih očiju, gledajući čovjeka kome je upravo rekla “da”.
Ali sada se pitala – da li je ta riječ bila greška?
Dok su svi čekali njenu reakciju, ona je znala samo jedno: život kakav je zamišljala upravo se srušio.