Prošlog ljeta, u jednom od gradova, grupa mladih ljudi odlučila je da snimi video u kojem su pratili jednog od najpoznatijih gradskih likova, prosjakinju koja je već godinama viđena na istim mjestima. Nisu je poznavali, ali su znali da je često tu, bosa, bez ikakve zaštite od sunca, s kartonskom kutijom na kojoj je pisalo “Pomoć, nema mi šta jesti.” Iako su se mnogi prolaznici smilovali, malo tko je zapravo znao što se krije iza tog lika.
Zamišljali su da je ona siromašna žena koja je došla u grad u potrazi za boljim životom, možda je izgubila svoju obitelj ili imala nesreću u životu koja ju je dovela do ovakvog života. No, ta grupa mladih je, kao i mnogi prije njih, mislila da je to jednostavna priča. Nisu ni slutili da će ono što su snimili biti nešto potpuno šokantno.
Jednog dana, dok su prošli pored nje, odlučili su iz znatiželje snimiti kratki video. Žena je sjedila na istom kutu, bosa, s praznim pogledom, gledajući u prazno. Vrućina je bila nesnosna, asfalt užaren, a ona nije pokazivala znakove da će se pomaknuti. Bilo je to svakodnevno prizor za sve koji su prošli tim putem, no nešto je bilo drugačije toga dana.
Dok su snimali, primijetili su nešto neobično – iznenada su je vidjeli kako nešto vadi iz svog ruksaka, koji je bio skriven ispod njezinog starog pokrivača. Isprva nisu obratili pažnju, jer su pretpostavili da je to samo još jedan od njezinih svakodnevnih predmeta, no kada su se približili, ostali su šokirani.
Ona je, zapravo, izvukla crni novčanik i iz njega izvadila nekoliko novčanica, pažljivo ih složila, a zatim ih stavila u svoj karton. Činilo se kao da računa nešto, provjerava, pomiče novac s jedne strane na drugu, a potom ga stavi natrag. Iako su u početku pomislili da je možda samo slučajnost, brzo su shvatili da ona zapravo vodi detaljan račun novca koji je prikupila.
Počeli su pažljivije promatrati. Tijekom tih sat vremena, koliko su snimali, vidjeli su da je redovito uzimala novac iz kartona, dodavala ga u svoj novčanik, i to na način koji je izgledao kao da to radi s velikim iskustvom i pažnjom. Kako su pratili njene pokrete, shvatili su da ona nije samo prosjakinja, ona je zapravo imala dobro organiziran sustav.
Na kraju su je odlučili prići, odlučni da saznaju istinu. Jedan od njih je prišao s pitanjem: “Zašto ovo radiš? Zašto bosa sediš na ulici i tražiš pomoć, kad imaš novca?” Njena reakcija bila je iznenađujuća. Prvo ih je pogledala, pa tek onda, s osmijehom, počela pričati.
Objasnila je da je ona zapravo jedna od nekoliko “profesionalnih prosjakinja” u tom gradu. Iako se činilo da živi u ekstremnoj siromaštini, zapravo je bila vlasnica nekoliko stanova i imala izvor prihoda koji nije bio vidljiv prolaznicima. Niko nije znao da je ona zapravo osoba koja iznajmljuje stanove i stambene objekte. Kroz nekoliko mjeseci prosjačenja, uspjela je steći dovoljno novca za ulaganje u druge poslove, sve dok je njen imidž na ulici ostao netaknut. Na pitanje zašto to radi, odgovorila je jednostavno: “Ljudi uvijek pomažu onima koji izgledaju kao da su u stvarnoj potrebi. A najlakši način da preživim u ovom društvu je da iskoristim to.”
Svi su bili u šoku. Ova žena nije bila beskućnica, niti je bila u stvarnoj potrebi. Nije bila ni slučajni prosjak, nego je izgrađivala cijeli sistem temeljen na sažaljenju i pomoći drugih. Imala je sve pod kontrolom, a njezino ponašanje bilo je kao pomno osmišljen plan. Svaka njena riječ, svaki pokret, bio je pažljivo iskalkuliran kako bi izgledala kao osoba koja traži pomoć.
Za mnoge prolaznike, ova je situacija bila šokantna, jer nisu znali što se zapravo događa. Nikada ne biste pomislili da iza tog lika stoji toliko mudrosti i planiranja. No, ova žena nije bila ni jedina ni posljednja koja je koristila ovu strategiju. Gradovi širom svijeta imaju svoje “profesionalne prosjake”, koji znaju kako koristiti društvene norme kako bi prikupili novac na račun sažaljenja drugih.
Ovaj slučaj pokazuje koliko su ljudi često spremni vjerovati u ono što vide i koliko im je teško razlučiti stvarne potrebe od onih koje su samo privid. Ponekad, situacije koje izgledaju najtragičnije, zapravo imaju potpuno drugačije objašnjenje. Ova žena nije bila ni žrtva, ni siromašna, nego je samo znala kako iskoristiti sustav.