Djevojčici je bilo deset godina kada joj je preminuka majka.
Otac je davao sve od sebe kako bi pomogao djevojčici da napravi frizuru, ali
muškarac je morao jako puno raditi na tome.
Nije otac znao isplesti ni pletenice a djevojčica ih je jako voljela.
Radi tpga djevojčica je ujutro u školski autobus ulazila neraspoložena.
Poslije toga ni otrac nebi bio boljeg rasploženja.
Jedna od prvih odraslih osoba koje je djevojčica Isabelle viđala bila je
vozačica školskog autobusa Tracy Dean.
Ona je inače majka četvero djece a jedno od njih je godina kao i Isabelle pa
je znala sa čim se njen otac suočava svakog jutra.
Jednog dana Odlućila je da pomogne pa je ponudila da napravi frizuru djevojčici.
Djevojčica je to prihvatila sa oduševljenjem.
Sada vozačica autobusa svako jutro nekoliko minuta provede praveći pletenice
djevojčici i to nekad jednu nekad dvije.
Na tome joj je zahvalan ne samo otac već i sama djevojčica.
