Anđela Petrović iz Kragujevca bila je mlada žena sa, kako bi rekli mnogi, „uređenim“ životom. Završila je fakultet, zaposlila se u lokalnoj firmi kao ekonomistica, imala stan koji su joj roditelji ostavili i dugogodišnjeg dečka Marka, za koga su svi mislili da će joj uskoro postati muž. Međutim, sudbina je imala potpuno drugačije planove za nju.
Sve je počelo kada je s prijateljicom otišla na vikend u Skadar, kao mali bijeg od svakodnevice. Planirale su dva dana odmora, šetnje uz jezero i uživanje u prirodi. Ono što Anđela nije mogla ni naslutiti jeste da će na tom putovanju upoznati osobu koja će joj promijeniti život iz korijena.
U jednom lokalnom kafiću, dok su sjedile uz kafu i kolač, prišao im je konobar sa osmijehom koji je odmah privukao pažnju. Njegovo ime bilo je Ardit. Visok, tamne kose, srdačan i duhovit – na prvi pogled učinio joj se simpatičnim, ali ništa više od toga. Međutim, kako su dani odmicali, Anđela i Ardit su sve više razgovarali, razmjenjivali poglede, šale i tihe trenutke u kojima se rodilo nešto što ni jedno od njih nije moglo objasniti.
Nakon povratka u Srbiju, Anđela nije mogla prestati misliti na njega. Pisali su se svakog dana, pričali po nekoliko sati. U početku je sve pokušavala racionalizirati – „proći će“, „nije realno“, „različiti smo svjetovi“. Ali srce je govorilo drugačije.
Nakon tri mjeseca skrivanja, unutrašnjih borbi i noći provedenih u razmišljanju, Anđela je donijela odluku – spakovala je kofere, ostavila posao, stan i Marka, i preselila se u Albaniju. Reakcije njenih bližnjih bile su burne. Roditelji su bili šokirani, prijatelji zbunjeni, a Marko potpuno slomljen. Govorili su joj da je luda, da ne zna šta radi, da je to prolazna zaljubljenost. Ali ona je osjećala da mora poslušati sebe.
Kad je stigla u Skadar, Ardit ju je dočekao sa suzama u očima. Iako nisu znali šta ih tačno čeka, jedno je bilo jasno – imali su jedno drugo. U početku nije bilo lako. Kulturne razlike, jezik, navike, pa čak i predrasude okoline. Ali ljubav koju su dijelili bila je jača od svega.
Arditovi roditelji su je prihvatili s rezervom, ali vremenom su uvidjeli koliko je ozbiljna i koliko voli njihovog sina. Anđela je ubrzo naučila albanski, počela raditi u maloj turističkoj agenciji i sticala nove prijatelje. Svaki dan bio je izazov, ali i nova potvrda da je napravila pravi izbor.
Godinu dana kasnije, Anđela i Ardit su se vjenčali na skromnoj ceremoniji uz jezero Skadar. Njeni roditelji su došli, pomireni s njenom odlukom, i tada su prvi put uvidjeli da njihova kćerka zrači srećom kakvu nikada prije nisu vidjeli.
Anđela danas kaže da je njezina priča dokaz da ljubav ne poznaje granice, ni geografske, ni jezične, ni kulturne. „Da mi je neko rekao da ću napustiti sve zbog nekoga koga sam upoznala na vikendu, rekla bih da je lud. Ali život piše najneobičnije priče. Ja sam svoju pronašla tamo gdje sam najmanje očekivala – u zemlji koju nikad prije nisam planirala posjetiti.“
Danas živi u malom stanu s pogledom na jezero, drži časove srpskog jezika online i piše blog o međukulturalnim vezama. Kaže da nije lako, ali da nikad nije bila ispunjenija. Ljubav koja je počela slučajno, danas je temelj jednog drugačijeg, ali čudesnog života.