Postoji li neko ko ima saznanja o tačnom primjeru njihove smrti, ili ova enigma traje u nedogled? Brojni pojedinci su pokušali da dešifruju ovu nedoumicu, a naučna istraživanja su se takođe bavila ovim istraživanjem, sa ciljem da shvate ljudske odgovore kada se suoče sa neminovnim duhom smrtnosti.
Istraživanje konačnih izraza i ponavljajućih vizija koje su pojedinci doživjeli u blizini svoje smrti predmet je kontinuiranog istraživanja. Osim toga, pojavilo se nedavno otkriće koje dovodi u pitanje konvencionalnu ideju da je smrt predstavljena crnom bojom; umjesto toga, ona je povezana sa nijansom plave. Naučna otkrića su pokazala da čak i kada srce prestane da cirkuliše krv po cijelom tijelu, pojedinci zadržavaju svijest o svom vlastitom biću. Prestanak moždane aktivnosti je kratak i traje svega tridesetak sekundi.
Prema studiji koju je proveo Univerzitet u Sautemptonu, svijest traje do tri minute nakon formalne proglašenja smrti, što je pokazalo njihovo istraživanje koje je uključivalo 2.000 učesnika. Unutar ovog vremenskog okvira, pojedinci mogu naići na privremeni propust u pamćenju, čineći ih nesvjesnim bilo kakvih događaja doživljenih tokom perioda nepostojanja. Ipak, ovi primjeri služe samo kao mali uzorak ličnih svjedočanstava koja rasvjetljavaju vezu između života i smrti.
Dok sam ležao u kolima hitne pomoći, osjećao sam se kao da promatram scenu iz odvojene perspektive, gotovo kao da sam izvan svog fizičkog bića. Ovaj susret je bio nesumnjivo neobičan, možda čak i podsjećao na san, ali sam siguran da sam vidio svoje tijelo u kolima hitne pomoći.
Slika koja mi je ostala živa u sjećanju je slika medicinskog tehničara koji me je pratio tokom mog putovanja, iako ga nikada prije njegove smrti nisam sreo. Neobično je primijetiti da je njegova kosa imala blago zelenu nijansu, ali kada sam pokušao da se raspitam o njemu tri dana kasnije, njegovo ime je izmaklo iz mog sjećanja.
Nakon sudara vozila zbog kojeg je moje srce prestalo sa ritmom, uporan glas me pozvao da ustanem. Kako se svest polako vraćala, otkrio sam sebe u direktnom sukobu sa svojim preminulim bratom, čiji je život tragično prekinut predoziranjem nekoliko godina ranije. Jedinstveno sjećanje koje ostaje neizbrisivo utisnuto u moju svijest je njegova svečana objava da ću mu se odmah “pridružiti”, prije nego što nestanem u eteričnom carstvu.
