Kupovina kuće za većinu ljudi predstavlja ostvarenje sna. Novi početak, novi prostori, miris svježe okrečenih zidova i uzbuđenje koje dolazi sa svakim detaljem koji se postepeno otkriva. Međutim, za Marka Petrovića iz jednog manjeg mjesta u blizini Sarajeva, useljenje u novu kuću donijelo je nešto sasvim neočekivano – misteriju koja mu je promijenila pogled na život.
Marko je nedavno kupio staru, ali solidnu kuću iz 70-ih godina prošlog vijeka. Nalazila se u tihoj ulici, imala veliki vrt i, kako mu je rečeno, „prostran podrum koji može služiti kao ostava ili radionica“. Već pri prvom obilasku kuće, podrum je djelovao pomalo zagonetno. Vrata su bila teška, metalna, sa starom bravom i tragovima rđe. Vlasnik kuće nije znao mnogo o njegovoj prošlosti – tvrdio je da se tu samo držalo vino i zimnica.
Ali kada je Marko konačno odlučio da detaljno pregleda prostor, ubrzo je shvatio da se u podrumu nalazi nešto više od starih staklenki i polica.
Neobično otkriće
Prvih nekoliko dana posvetio je uređenju dnevnog boravka, kuhinje i dvorišta. Podrum je čekao svoj red. Ipak, jedne večeri, iz znatiželje, uzeo je lampu i sišao niz škripave drvene stepenice koje su vodile ispod kuće. Zidovi su bili hladni, vlažni, a zrak gust i ustajao. No, pažnju mu je privukla jedna daska u podu – za razliku od ostalih, ova je bila pokretna. Kada ju je podigao, ispod nje je otkrio mali otvor.
Kroz otvor je vodila uska stepenica, kao neka skrivena rupa u zemlji. Iako mu srce nije prestajalo ubrzano da kuca, znatiželja je bila jača. Spustio se polako i pažljivo, i kada je uključio lampu, pred njim se ukazala mala prostorija – zidovi su bili obloženi drvetom, a unutar se nalazila stara drvena kutija i nekoliko požutjelih papira.
Dokumenti iz prošlosti
Otvorivši kutiju, Marko je pronašao nekoliko ličnih dokumenata, pisama i jedan dnevnik, za koji je ubrzo shvatio da je pripadao čovjeku koji je ranije živio u kući. Ispostavilo se da je taj čovjek bio ratni izbjeglica iz Drugog svjetskog rata, koji je godinama nakon toga živio povučeno i samotnjački. U dnevniku je opisivao svoje iskustvo, bijeg iz logora, kako je pronašao ovu kuću i napravio tajnu prostoriju da bi se krio „ako opet dođe rat“.
„Ne vjerujem više nikome, samo ova kuća zna moju priču“, pisalo je u jednom od zapisa iz 1952. godine.
Među papirima je bila i mapa, za koju se činilo da prikazuje podzemne tunele ispod naselja. Marko je kasnije saznao od lokalnih starosjedilaca da su tokom rata u tom kraju zaista postojali tajni prolazi koje su koristili partizani i civili za bijeg.
Život s tajnom
Danas Marko koristi podrum za skladištenje alata i zimnice, ali tajnu prostoriju je sačuvao. Ne iz straha, nego iz poštovanja prema prošlosti. Dokumente je predao lokalnom muzeju, a dnevnik digitalizovao kako bi bio dostupan istorijskim arhivima.
„Ova kuća mi je dala više nego krov nad glavom. Poklonila mi je priču, podsjetnik da su životi onih prije nas ispisani u svakom zidu, u svakoj dasci“, rekao je Marko u intervjuu za lokalne novine.
Zaključak
Ponekad ono što se čini kao stara, obična kuća može skrivati cijeli svijet priča, emocija i istorije. Markov slučaj nije usamljen – širom Balkana postoje desetine kuća koje kriju tajne prošlih vremena. Ono što je sigurno jeste da svaka kuća ima svoju priču, a nekad, ako imamo sreće (ili hrabrosti), možemo je i otkriti.